Naravno, govorimo o kralju među sirevima parmezanu, no nije svaki tvrdi ribani sir parmezan. Prosječno nepce možda će osjetiti razliku između našeg Ribanca i originalnog parmezana, ali sa sirevima Parmigiano-Reggiano, Grano Padano pa čak i Pecorino lako će doći u zabludu, iako je riječ o bitno različitim sirevima, kako po geografskom porijeklu, tako i po sirovini i postupku proizvodnje.

Parmigiano-Reggiano

'Pravi parmezan' je Parmigiano-Reggiano, onaj na čijoj je kori otisnuta oznaka zaštićenog geografskog porijekla DOP (Denominazione di Origine Protetta) koja jamči da je proizveden isključivo u regijama Parma, Reggio Emilia, Modena, Bologna (samo na lijevoj obali rijeke Reno) i Mantova (samo na desnoj obali rijeke Po).
 
Da bi dobio ovu oznaku, sir mora zadovoljavati i strogo definirana pravila vezana uz sirovinu, proizvodnju i vrijeme dozrijevanja.

Jedini sastojci sira Parmigiano-Reggiano su kravlje mlijeko, sol i sirilo, s tim da se krave hrane samo travom i sijenom. Obično se radi jednom tijekom dana od svježeg mlijeka dobivenog večernjom mužnjom, koje se djelomično obrano nalazi u posebnim spremnicima, i kojemu se dodaje punomasno mlijeko od jutarnje mužnje. Minimalno vrijeme dozrijevanja je jedna godina, ali može se protegnuti i do čak tri godine.
 
Isključivo od kravljeg mlijeka radi se i Grana Padano, cijenom pristupačniji italijanski tvrdi sir čiju koru također krasi oznaka zaštićenog geografskog porijekla. Međutim, to je područje daleko šire nego u slučaju kralja sireva i njime su obuhvaćene pokrajine Alessandria, Asti, Cuneo, Novara, Torino, Vercelli, Bergamo, Brescia, Como, Cremona, Mantua (lijeva obala rijeke Po), Pavia, Sondrio, Varese, Trento, Padova , Rovigo, Treviso, Venecija, Verona, Vicenza, Bologna (desna obala rijeke Reno), Ferrara, Forti, Piacenza i Ravenna.

Za razliku od Parmigiano-Reggiano koji nema aditiva, u Grana Padanu se uz kravlje mlijeko, so i sirilo nalazi protein dobiven iz jaja - lizozim. Potreba za njim posljedica je dopuštanja silaže (sasječene biljke žitarica pohranjene u silose) u prehrani krava. Naime, silaža može doprinijeti razvoju mikroorganizama koji štetno djeluju na kvalitetu proizvoda, a lizozim sprječava razvoj štetnih mikroorganizama.
 
U proizvodnji se najviše koristi sirovo mlijeko dobiveno u dvije mužnje tijekom istog dana i djelomično obrano. Minimalno vrijeme dozrijevanja je 9 mjeseci, a može se protegnuti i do 24 mjeseca.

Grana Padano je blago slađeg i manje intenzivnog okusa od Parmigiano-Reggiana, no tu razliku osjećaju samo istančanija nepca pa je obzirom na nižu cijenu najprodavaniji sir s DOP oznakom na svijetu.

Pecorino Romano

Teksturom sličan ovim sirevima je još jedan italijanski sir s DOP oznakom, ali veća razlika osjeća jer je napravljen od ovčjeg mlijeka. Osim što je ovčje mlijeko intenzivnijeg okusa od kravljeg, Pecorino Romano je i nešto slaniji, a od sastojaka je u njemu prisutno još samo sirilo.

Za razliku od zlatno-žute kore Parmigiano-Reggiana i Grana Padana, kora Pecorino Romana je tamnija, a oznaka DOP na njoj će se naći samo ako je proizveden na Sardiniji, u središnjoj italijanskoj regiji Lazio ili u toskanskoj pokrajini Grossetto te ako je sazrijevao između 5 i 8 mjeseci.
 
Želite li okusiti pravi parmezan, ne preostaje vam drugo nego investirati u komad Parmigiano-Reggiana, ali želite li svoje nepce počastiti okusima Italije, nećete pogriješiti niti s komadom Grana Padana ili Pecorino Romana. Ono što biste svakako trebali izbjeći je kupovina već naribanog sira bilo koje vrste, a i komad koji kupujete nastojte pojesti unutar dvije sedmice. Za to vrijeme držite ga dobro umotanog u frižideru, po mogućnosti u ladici za povrće da nije na previše hladnom. Naime, na zraku ovim sirevima blijedi okus i pada kvaliteta, pa i kad ga kupujete potrudite se da to bude u trgovini u kojoj načet kolut nije 'dozrijevao' u frižideru još 12 mjeseci.