Njena priča počinje daleko od Istanbula. Istoričari vjeruju da je rođena oko 1550. godine, najvjerovatnije na području današnje Albanije ili u venecijanskim posjedima na Jadranu. Kao veoma mlada dospjela je u ropstvo, a zatim u harem princa Murata, budućeg sultana Murata III. U to vrijeme nije mogla ni da nasluti da će jednog dana postati najuticajnija žena carstva.

Ljubav koja je trajala decenijama

Za razliku od mnogih konkubina koje su brzo padale u zaborav, Safije je uspjela da osvoji Muratovo srce. Savremenici su pisali da je bio toliko zaljubljen u nju da godinama nije pokazivao interesovanje za druge žene u haremu.

To je izazvalo ozbiljnu zabrinutost na dvoru. Smatralo se da budući sultan mora da ima mnogo nasljednika kako bi dinastija opstala. Zbog toga je Muratova majka, sultanija Nurbanu, navodno organizovala dolazak novih djevojaka u harem kako bi sina odvojila od Safije.

Na kraju je Murat popustio pritiscima i dobio veliki broj djece sa drugim konkubinama, ali Safije nikada nije izgubila status njegove miljenice. Njihov odnos ostao je poseban sve do njegove smrti.

Da li je Safije varala sultana?

Ne postoje istorijski dokazi da je Safije ikada bila nevjerna Muratu III. Takve priče povremeno se pojavljuju u romanima, televizijskim serijama i na internetu, ali ih ozbiljni istoričari ne smatraju vjerodostojnim.

Naprotiv, njen najveći „ljubavni savez“ bio je upravo sa sultanom. Umjesto ljubavnih afera, Safije je gradila mrežu političkih saveznika, što joj je donijelo daleko veću moć nego što bi joj donijela bilo kakva tajna romansa.

Majka sultana i žena koja je vladala iz sjenke

Kada je Murat III umro 1595. godine, njihov sin Mehmed III sjeo je na presto. Tada Safije postaje valide sultanija, majka vladajućeg sultana, što je bila najuticajnija pozicija koju je jedna žena mogla da ima u Osmanskom carstvu. Od tog trenutka njena moć postaje gotovo neograničena.

Strani ambasadori često su pokušavali da preko nje utiču na odluke sultana, znajući da će Safijina riječ imati veću težinu od mišljenja mnogih velikih vezira.

Posebno je bila poznata njena prepiska sa engleskom kraljicom Elizabetom I. Dvije vladarke razmjenjivale su pisma i raskošne poklone, što je predstavljalo rijetkost za to vrijeme i pokazivalo koliko je Safije bila cijenjena i izvan granica Osmanskog carstva.

Žena koja je preživjela gotovo sve

Safije je nadživjela vladavinu Sulejmana Veličanstvenog, Selima II, svog muža Murata III, sina Mehmeda III, unuka Ahmeda I, a najvjerovatnije je dočekala i stupanje na presto Mustafe I.

Dok su se sultani smjenjivali, umirali ili bivali zbačeni, ona je ostajala na dvoru, prilagođavajući se novim okolnostima i pažljivo čuvajući svoj položaj. U vremenu kada je jedan pogrešan potez mogao da znači davljenje svilenim gajtanom ili progonstvo u Staru palatu, to je bio podvig bez presedana.

Intrige koje su oblikovale carstvo

Safije je živjela u periodu poznatom kao „Sultanat žena“, kada su majke, supruge i bake sultana često imale ogroman politički uticaj.

Optuživali su je da postavlja svoje ljude na važne funkcije, da utiče na državne odluke i da vodi tajne pregovore sa stranim diplomatama. Istoričari smatraju da je dio tih optužbi bio preuveličan, ali nema sumnje da je bila jedna od najmoćnijih žena svog vremena. Njena sposobnost da procijeni kome treba vjerovati, a od koga se skloniti, omogućila joj je da opstane u svijetu u kojem su zavjere bile svakodnevica.

Pad sa vrha

Poslije smrti Mehmeda III 1603. godine, na presto dolazi njegov sin Ahmed I. Nova valide sultanija postaje Ahmedova majka Handan, a Safije gubi gotovo svu političku moć.

Prema tadašnjem običaju, preseljena je u Staru palatu, gdje je provela ostatak života daleko od državnih poslova. Ipak, za razliku od mnogih svojih savremenika, doživjela je duboku starost i umrla prirodnom smrću oko 1619. godine.

Zbog čega je Safije ostala upamćena?

Za razliku od Hurem, čija je priča prije svega obojena velikom ljubavlju sa Sulejmanom, Safijin život bio je priča o političkom talentu, strpljenju i izuzetnoj sposobnosti prilagođavanja.

Od djevojke koja je kao robinja stigla u harem postala je žena kojoj su pisale evropske kraljice, kojoj su se dodvoravali ambasadori i koja je decenijama uticala na odluke jednog od najmoćnijih carstava na svijetu. Nadživjela je gotovo sve svoje savremenike i ostala simbol žene koja je shvatila da se najveća moć često ne nalazi na prestolu, već odmah iza njega.