Bio je to dio ekspedicije koja je snimala BBC dokumentarni serijal “Blue Planet II“, a pripreme za poduhvat trajale su dvije godine. Cilj je bio zaviriti u duboko more uz Antarktičko poluostrvo i zabilježiti život na dnu za epizodu.
Za mesto zarona odabran je duboki kanal uz sjeverni vrh Antarktičkog poluostrva, područje poznato pod zlokobnim nadimkom Iceberg Alley.
Sam dolazak do dubine od 1.000 metara bio je veliki tehnički izazov, jer su podmornice morale da prolaze između plutajućih santi leda. Neke su bile velike poput automobila, dok su druge poređene sa londonskim Hajd parkom.
Izvršni producent Džejms Haniborn opisao je prolazak kroz to područje kao svojevrsnu džinovsku verziju igre Space Invaders, pri čemu niko nije znao kako će podmornice reagovati pod tolikim opterećenjem.
Iako su ranija istraživanja pomoću daljinski upravljanih podvodnih vozila već pokazala da bi u hladnim antarktičkim dubinama moglo biti mnogo života, ekspedicija je nadmašila očekivanja.
Morsko dno bilo je prepuno različitih organizama - od riba poznatih kao “ledeni zmajevi“, preko džinovskih morskih paukova i antarktičkih pužolikih riba do perastih zvijezda koje plivaju kroz vodu.
Jedan od ključnih članova ekspedicije bio je morski biolog dr Džon Kopli. Upravo je on istakao koliko je sam zaron bio važan:
“Slanje ljudi kilometar duboko u okean oko Antarktika prvi put pokazuje da više ne postoji dio naše planete koji nam je nedostupan, ako pronađemo volju da tamo odemo“.
“Za razliku od surovih antarktičkih uslova iznad površine, duboki okean ovde je utočište za život - zahvaljujući gotovo 24-časovnoj sunčevoj svjetlosti tamo gde smo ronili, cvjetanju planktona i krilu koji se njime hrani, čime se obezbjeđuje da mnogo hrane dospije do morskog dna“.
Na dnu su, prema njegovim riječima, pronašli prizore koje ni sam nije očekivao.
“Obilje života je spektakularno, sa sunđerima visokim dva metra i džinovskim morskim paucima čiji raspon nogu dostiže 40 centimetara“.
Istraživači su otkrili i jedan od razloga zbog kojih je morsko dno toliko bogato životom. Prema BBC Earthu, hranljive materije i organski materijal sa površine prema dnu putuju u obliku svojevrsnih podvodnih “snježnih padavina“.
Posebno važnu ulogu ima kril. Njegov izmet tone prema dnu i tamo stvara bogat sloj mekog mulja koji predstavlja važan izvor hrane za organizme u dubinama.
Ekipa je pritom snimila i neke veoma neobične vrste riba. Dr Kopli je posebno izdvojio “ledenog zmaja“
“Jedna od mojih omiljenih riba koje smo vidjeli bio je ‘ledeni zmaj’, koji ima providnu krv bez hemoglobina koji prenosi kiseonik i daje našoj krvi crvenu boju. U hladnoj vodi dovoljno kiseonika direktno se rastvara u tečnosti riblje krvi da bi je održao u životu“.
Prizori sa dna Antarktika izazvali su brojne reakcije gledalaca. Mnogi su isticali koliko je neverovatno da i danas postoje ogromni dijelovi planete o kojima znamo tako malo.
U komentarima se ponavljalo oduševljenje količinom života koji postoji u tim ekstremnim uslovima, ali i ljepotom snimljenog podvodnog svijeta.
Dio gledalaca posebno je pohvalio način na koji je ekipa uspjela da prikaže duboko more i životinje koje većina ljudi nikada neće imati priliku da vidi uživo.
Za mnoge je upravo spoznaja da su se ljudi spustili kilometar ispod antarktičkog leda bila najfascinantnija. Gledaoci su isticali da snimci podsjećaju na to koliko je malo poznat svijet koji se nalazi ispod površine okeana.
Ipak, ekspedicija nije bila važna samo zbog atraktivnih snimaka. Novi podaci mogli bi da pomognu i u donošenju odluka vezanih za ribolov, kao i za zaštitu morskih područja na Antarktiku.
Dr Kopli je objasnio da direktno posmatranje životinja u njihovom prirodnom okruženju omogućava naučnicima da ih bolje razumiju nego kada proučavaju primjerke izvučene mrežama.
“Na ovim zaronima posmatrali smo svakodnevni život antarktičkih dubokomorskih životinja, što nam pomaže da ih razumijemo mnogo bolje nego proučavanjem primjeraka prikupljenih mrežama ili kočama sa brodova - i pomaže nam da istražimo kako su naši životi povezani sa tim udaljenim, ali osjetljivim okruženjem“.
Komentari (0)