Hurem sultanija jedna je od najpoznatijih žena osmanske istorije, ali njen život i danas prate brojne misterije. U popularnoj kulturi često je zamišljamo sa raskošnom krunom na glavi, kao moćnu vladarku koja je stajala uz bok Sulejmanu Veličanstvenom. Međutim, kada se zagrebe ispod priče koju su nam približili filmovi, serije i portreti, pojavljuje se mnogo zanimljivija istina i otkriva se misterija o kruni – ne postoji pouzdan dokaz da je Hurem posjedovala krunu u evropskom smislu te riječi, ali postoji dragocjeni ukras za glavu koji ima posebno značenje i koji je nađen u njenoj grobnici.

Da li je Hurem zaista imala krunu?

Kada pomislimo na krunu sultanije Hurem, uglavnom zamišljamo zlatni obruč ukrašen dragim kamenjem, sličan krunama koje su nosile evropske kraljice. Međutim, takva kruna nije poznata iz pouzdanih istorijskih zapisa. Osmanski dvor imao je potpuno drugačiju tradiciju oblačenja i ukrašavanja, pa žene iz sultanove porodice nijesu nosile krune na način na koji ih danas zamišljamo.

Na evropskim portretima Hurem se, ipak, pojavljuje sa veoma raskošnim ukrasima na glavi. Neki od njih izgledaju gotovo kao krune, zbog čega je kasnije nastala predstava o Hureminoj kruni. Problem je u tome što su mnogi ti portreti nastali daleko od Istanbula, a umjetnici često nijesu ni vidjeli Hurem. Njenu pojavu stvarali su prema pričama koje su do njih stizale sa osmanskog dvora, pa se danas ne mogu svi detalji sa tih slika uzeti kao doslovan prikaz njenog izgleda. Zato je mnogo preciznije govoriti o raskošnom dvorskom ukrasu za glavu, poznatom kao aigrette, nego o izgubljenoj sultanijskoj kruni.

Ukras za kosu iz grobnice sultanije Hurem

Tu ova priča dobija potpuno novi obrt. U Muzeju turske i islamske umjetnosti u Istanbulu čuva se ukras za glavu koji je u muzejskom zapisu naveden kao predmet napravljen za Hurem Sultaniju. Riječ je o raskošnom zlatnom ukrasu, odnosno aigretteu, koji se pričvršćivao za pokrivalo za glavu.

Još zanimljivije je to što predmet nije samo naknadno pripisan Hurem. Prema muzejskom zapisu, pronađen je 1911. godine u njenoj grobnici u kompleksu Sulejmanije, a potom je prenet u muzej. Upravo zato ovaj predmet predstavlja jedan od najzanimljivijih tragova kada se govori o njenom stvarnom nakitu.

Drugim riječima, možda nemamo „krunu Hurem Sultanije“ kakvu zamišljamo iz filmova, ali imamo nešto što je mnogo vrijednije za istoričare, konkretan predmet koji je povezan sa njom i koji je vijekovima ostao sačuvan.

Šta je zapravo bio ovaj ukras?

Aigrette nije bila obična šnala za kosu niti samo dekoracija. Takvi ukrasi bili su dio raskošnog dvorskog izgleda i nosili su snažnu poruku o položaju osobe koja ih je imala.

U osmanskoj tradiciji ukrasi ove vrste mogli su da označavaju visok status, bogatstvo i posebnu privilegiju. Sultani su ih nosili na turbanima, dok su ih pojedini ljudi na dvoru dobijali kao znak posebne počasti.

Zbog toga je činjenica da se jedan takav raskošni predmet povezuje sa Hurem posebno zanimljiva. Ona nije bila obična žena na dvoru. Od robinje porijeklom iz istočne Evrope postala je Sulejmanova miljenica, zatim njegova zakonita supruga i jedna od najuticajnijih žena Osmanskog carstva.

Zlato, dragulji i cvjetni motivi

Huremin ukras posebno privlači pažnju zbog materijala i izgleda. Muzejski zapis navodi da je izrađen od zlata, dok su na njegovoj dekoraciji prisutni raskošni ukrasi i cvjetni motivi.

U osmanskoj umjetnosti cvijeće je bilo veoma važan dekorativni motiv. Lale, karanfili, ruže i drugi cvjetovi često su se pojavljivali na keramici, tekstilu, nakitu i predmetima namijenjenim dvoru.

Ipak, važno je napraviti razliku između istorijske činjenice i kasnijeg tumačenja. Ne postoji dokaz da je svaki cvijet na Hureminom ukrasu imao neku tajnu poruku ili da je predstavljao određeni događaj iz njenog života. Ono što možemo pouzdano reći jeste da je raskošna izrada ukazivala na visok status i bogatstvo osobe kojoj je predmet pripadao.