Ono što je nekada bio vrhunac tehnološkog napretka, Z generaciji danas zvuči kao naučna fantastika ili, u najmanju ruku, kao alat iz kamenog doba. Ovo su samo neke od stvari uz koje su milenijalci odrasli, a koje bi današnjim tinejdžerima bile potpuna misterija.
Flopi disk
Ako pitate prosječnog tinejdžera šta je flopi disk i vjerovatno će vas samo blijedo pogledati. Za milenijalce, ovaj plastični kvadrat bio je osnova računarske pismenosti. Sa kapacitetom od čitavih 1.44 megabajta, na njega je jedva mogla stati jedna fotografija niske rezolucije ili nekoliko tekstualnih dokumenata. Gubitak ili oštećenje flopi diska dan prije predaje seminarskog rada bila je tragedija epskih razmjera.
Kasetofoni i olovka kao alat za popravku
Prije nego što su se pojavili Spotify i YouTube, muzika se slušala na kasetama. Pravljenje „plejliste” značilo je sjedenje pored radija satima, sa prstom na dugmetu "record", čekajući omiljenu pjesmu. Najveći neprijatelj? Radijski voditelj koji progovori tačno preko najboljeg dijela uvoda. A kada bi kasetofon „sažvakao” traku, onda bi se posebnim alatom, grafitnom olovkom, traka ručno premotavala i vraćala na mjesto. Z generacija danas nikada ne bi povezala ta dva predmeta.
Dial-up internet
Spajanje na internet bio je ritual. Prvo biste kliknuli "connect", a onda slušali onaj prepoznatljivi, zvuk pištanja i krčanja modema koji se spaja na mrežu. Brzina je bila takva da se jedna prosječna MP3 pjesma skidala satima. Najgori mogući scenario? Neko od ukućana podigne slušalicu fiksnog telefona da obavi poziv, internet veza pukne, a skidanje pjesme koja je na 98% se prekine.
Narezivanje CD-ova
Kada su CD-ovi zamijenili kasete, softver "Nero Burning ROM" su svi imali na svakom računaru. Pravljenje kompilacija za ekskurziju ili za slušanje u autu bio je ozbiljan projekat koji je zahtijevao pažljivo kalkulisanje da li će sve pjesme stati na 700 MB prostora. Pokloniti nekome "ručno" narezan CD na kojem ste markerom ispisali nazive pjesama bio je ultimativni dokaz prijateljstva ili zaljubljenosti.
Tamagoči
Prije nego što smo imali pametne telefone da nam odvlače pažnju, imali smo Tamagoči, malog digitalnog ljubimca u obliku malog jajeta na privjesku. Ova igračka zahtijevala je 24-časovnu brigu, te ste morali ste da ga hranite, kupate i igrate se s njim. Ako biste ga zaboravili na nekoliko sati, ljubimac bi „umro”. Skrivanje Tamagočija ispod klupe na času matematike kako biste ga nahranili bila je svakodnevna školska rutina.
Tetris i "Sega"
Nije bilo "cloud" čuvanja igara, a grafika nije bila ni blizu današnjoj. Kada igrica na Sega Megi, Nintendu ili popularnom "Game Boy-u" ne bi htjela da se učita, rješenje je bilo krajnje neobično, ali univerzalno. Izvadite kertridž, snažno dunete u njega i vratite ga nazad. Iako su stručnjaci kasnije tvrdili da to uništava kontakte, za nas je radilo svaki put. A Tetris? Igrao se na sivim konzolama koje su trošile na desetine AA baterija, a zvuk padanja blokova nas je pratio čak i u snovima.
Tehnologija se razvija nevjerovatnom brzinom i današnji uređaji rade za nas. Ipak, svaki milenijalac će se s osmijehom i blagom dozom nostalgije sjetiti vremena kada smo mi morali da se potrudimo oko tehnologije. Bilo je sporije, komplikovanije, ali je imalo svoju posebnu čar.
Komentari (0)