Nema dobre rakije bez složne akcije: U Šargovcu za dan nakupili 45 metara šljiva (FOTO)

Sunce se tek nazire iza brda kad prvi automobil stane na ivici puta. Vrata lupaju, domaćin radnike dočekuje sa kafom, a neko već hita u šljivik da protrese granu i provjeri da li je "laka" ili tvrdoglava ovog jutra. Dvanaest parova ruku, dvanaest različitih zadataka, i svako zna svoj bez da mu iko kaže. Dogovor je pao sedmicu prije.

Radni dan u šljiviku ima svoj nepisani zakon. Neko trese, neko kupi, neko vuče kante do kace, a neko ih diže i na takozvanu "rižu" istresa šljive kako bi ventilator oduvao lišće i suve grančice. Nekada se ovaj posao radio ručno, a od alata su bile potrebne merdevine, šprulje, kante i kace.

Danas je to malo drugačije, pa se na traktor prikači tresač, a pod šljive rašire najloni. Ipak, bez spretnih ruku nijedna se sama ne pokupi. I kako rekosmo, poslovi su unaprijed raspoređeni, a "potrkuše" su rezervisane za one najmlađe.

Leđa se savijaju, ali niko ne posustaje. Ove godine je rodna godina, a to se treba iskoristiti.

Bjelice, savke i računica koja oduzima dah

Do podneva je računica ostavila bez daha i same domaćine. Autohtone sorte, bjelice i savke, padale su u kante ritmom koji se teško opisuje riječima, samo brojkama: iz kante na "rižu", iz riže u kacu, pa opet iz početka. Za samo deset sati, na kraju dana, izmjereno je 45 metara šljive. Nije to broj koji se izgovori uzgred nego se osjeti u kičmi svakog ko je tog dana bio u šljiviku.

Dvožana, kad se sreća nađe u dlanu

A da posao ide brže, pomogle su i takozvane "dvožane", dvije krupne, sočne šljive srasle na jednoj peteljci, blizanke kakve se ne viđaju u svakoj kanti. Kad neko takvu izvuče iz lišća, obavezno se pohvali. Jer, u selu kažu, najvrijednije ruke nađu najviše "dvožani".

U narodu su poznate i kao "dvojke", "dvojnice" ili "blizanci". Za takve šljive vezuju se narodna vjerovanja i običaji. Najraširenije vjerovanje jeste da pronalaženje dvožane šljive donosi sreću, berićet i napredak onome ko je nađe, ili domaćinstvu u čijem je šljiviku ubrana. Zbog toga bi se takva šljiva obično pojela "za sreću" na licu mjesta, umjesto da se baci u kacu za rakiju.

Kod starijih se zadržala izreka: "Ko pojede dvožanu šljivu (ili trešnju, jabuku), dobiće blizance." Iz tog razloga su takve plodove iz šale često davali mladim djevojkama ili nevjestama, dok bi ih trudnice ponekad izbjegavale ako nisu željele blizanačku trudnoću.

I dok se raspravlja šta "dvožana" zaista znači, podne je uveliko prošlo, a sunce prži i kroz krošnje. I koliko god se berači krili od kasnog avgustovskog sunca, ono ih na kraju uvijek stigne. Kafa i okrepljenje čekaju već umorne berače, pauza se pravi dok sunce malo ne popusti.

Okrepljeni radnici broje kace, računaju koliko još stabala ima i polako se vraćaju na posao. Sada su već umorni, kraj se nazire, ali i snaga polako jenjava. Još jedna "bjelica" i posao je završen.

Bogata sofra za kraj dana

Pred sumrak, dok se svjetlost polako povlači iza seoskih brda, cijela ekipa sjeda za dugački sto gdje ih čeka iće i piće. Dlanovi su blatnjavi i teški, leđa pamte svaki centimetar od tih 45 metara, ali na umornim licima se vidi zadovoljstvo, jer je posao završen prije noći.

Kace su pune, šljiva je na sigurnom, i sad je red na prirodu da preuzme posao. Komina se promješa dva ili tri puta, a kad vrenje završi, kaca se zavakumira najlonom.

Peče se čim vrenje stane, obično nakon 21 do 23 dana, ali u ovom domaćinstvu se ne žuri. Puste se dva vrenja, i tek nakon 42 do 45 dana, kad je komina odležala kako treba, pali se kazan.

Do tada, priča o 45 metara šljive i dvanaest pari ruku ostaje zapisana samo u leđima koja je nose i u rakiji koja tek dolazi.