Šta treba da znate

  • Deset koraka u minuti više povezano je sa 17 do 19 odsto manjim rizikom od smrti.

  • Studija je obuhvatila 4.067 ljudi, prosječne starosti 69 godina.

  • Ispitanici su praćeni gotovo 12 godina.

  • Brzina hoda mjerena je kratkim testom i uređajem koji se nosi na zglobu.

  • Istraživanje pokazuje povezanost, ali ne dokazuje da brži hod direktno produžava život.

Istraživanje je 23. oktobra objavljeno u časopisu „JAMA Network Open“, a vodio ga je Rayane Haddadj sa Odsjeka za javno zdravlje i njegu Norveškog univerziteta nauke i tehnologije (NTNU) u Trondheimu, uz saradnike iz Francuske, Velike Britanije, Australije i Holandije.

Kako je mjerena brzina hoda kod starijih osoba?

Naučnici su koristili podatke britanske studije Whitehall II, koja od sredine osamdesetih godina prošlog vijeka prati državne službenike. Ispitanici su u vrijeme mjerenja, 2012. i 2013. godine, u prosjeku imali 69 godina, a tri četvrtine njih bili su muškarci.

Test od dva i po metra i uređaj na zglobu

Brzina hoda mjerena je na dva načina. Na kliničkom pregledu ispitanici su tri puta prelazili stazu dugu 2,44 metra svojim uobičajenim tempom, kao da hodaju ulicom do prodavnice. Uz to su devet dana na zglobu nosili akcelerometar, uređaj za mjerenje kretanja, pomoću kojeg su istraživači izračunali koliko koraka u minuti prave tokom svakodnevnog hodanja.

Prosječna brzina na testu bila je 1,2 metra u sekundi. U svakodnevnom hodanju ispitanici su uobičajeno pravili oko 75 koraka u minuti, dok je u njihovim najbržim dionicama zabilježeno oko 112 koraka u minuti.

Tokom praćenja, koje je u prosjeku trajalo gotovo 12 godina, umrlo je 739 ispitanika, odnosno nešto više od 18 odsto.

Važan je i tempo, ne samo broj koraka

Nakon što su uzeli u obzir godine, pol, obrazovanje, pušenje, konzumiranje alkohola, ishranu, tjelesnu težinu, povišen krvni pritisak, holesterol i hronične bolesti, istraživači su utvrdili da je brže hodanje povezano sa manjim rizikom od smrti iz bilo kojeg uzroka.

Svako povećanje brzine na testu za 0,1 metar u sekundi bilo je povezano sa oko 10 odsto manjim rizikom. Kada je riječ o hodanju u svakodnevnom životu, deset koraka u minuti više bilo je povezano sa 17 odsto manjim rizikom pri mjerenju uobičajenog tempa, odnosno 19 odsto pri mjerenju najbržih dionica.

Povezanost sa brzinom koraka ostala je prisutna i kada je uzet u obzir ukupan broj koraka dnevno. Razlike između muškaraca i žena nisu utvrđene.

Rezultati se poklapaju sa ranijom zbirnom analizom devet studija, prema kojoj je svakih 0,1 metar u sekundi bržeg hoda bilo povezano sa 12 odsto manjim rizikom od smrti.

Kratki test i svakodnevno hodanje jednako korisni za procjenu rizika

Glavno pitanje studije bilo je da li kratki test i mjerenje u svakodnevnom životu jednako dobro ukazuju na rizik. Obje metode pokazale su sličnu sposobnost procjene rizika od smrti, iako rezultati pojedinačnih mjerenja nisu bili snažno međusobno povezani.

Drugim riječima, neko ko brzo hoda tokom testa ne mora nužno istim tempom hodati i u svakodnevnom životu.

Autori zaključuju da se obje metode mogu koristiti u velikim istraživanjima zdravlja stanovništva. Kao prednost testa navode to što je kratak i jeftin, dok uređaj na zglobu omogućava praćenje kretanja tokom više dana. Dodaju da bi sve rašireniji pametni satovi i narukvice mogli omogućiti da se ovakvi podaci koriste i u ljekarskoj praksi.

Brži hod ne znači nužno i duži život

Istraživanje je opservacijsko, što znači da pokazuje povezanost, ali ne dokazuje da brži hod sam po sebi produžava život.

Autori navode i određena ograničenja: uzorak je bio zdraviji i mlađi od ukupne grupe ispitanika u tom krugu istraživanja, većinu učesnika činili su muškarci, a rezultati još nisu provjereni na drugoj grupi ljudi.