Većina karcinoma nije posljedica naslijeđene mutacije.

Nasljedne genetske promjene odgovorne su za oko 5 do 10 odsto svih karcinoma, dok se većina mutacija razvija tokom života, pod uticajem starenja, životne sredine i drugih faktora.

Zato činjenica da je neko u porodici imao karcinom ne znači automatski da će oboljeti i njegovi potomci.

Veću pažnju zahtijevaju određeni obrasci: više članova porodice s istim ili povezanim vrstama karcinoma, obolijevanje u neuobičajeno mlađoj dobi, više različitih tumora kod iste osobe ili već potvrđena nasljedna mutacija.

U takvim situacijama onkolog ili genetski savjetnik može preporučiti testiranje.

Ono može pomoći da se procijeni stvarni rizik i, ako je potrebno, uvede raniji ili češći skrining.

Genetika je važna i kod liječenja.

Analiza tumora može pokazati postoje li promjene koje omogućavaju primjenu ciljane terapije ili određenih oblika imunoterapije.

Najvažnije je, međutim, ne donositi zaključke samo na osnovu porodične priče.

Geni mogu povećati sklonost, ali nisu presuda, a procjena rizika počinje razgovorom s ljekarom i detaljnom porodičnom anamnezom.

(Oslobođenje)