Vještačka inteligencija postala je dio svakodnevice, od pretraživanja informacija i pisanja tekstova do kreiranja fotografija i video-sadržaja. Međutim, dok građani sve češće koriste ove alate, sposobnost da prepoznaju manipulacije i kritički procijene ono što vide na internetu ne prati isti tempo.

Istraživanje Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH i Savjeta Evrope o pismenosti o vještačkoj inteligenciji i integritetu informacija pokazalo je da 80 odsto građana povremeno ili redovno koristi vještačku inteligenciju, dok je 16 odsto upotrebljava svakodnevno. Istovremeno, rezultati su ukazali na poteškoće u prepoznavanju sadržaja nastalih uz pomoć ove tehnologije.

Ovi podaci otvaraju pitanje koliko su građani zaista spremni za digitalno okruženje u kojem fotografije, snimci i tekstovi mogu djelovati potpuno autentično, čak i kada predstavljaju izmišljene događaje ili netačne tvrdnje.

Sociolog Jadranka Berić smatra da rezultati istraživanja ukazuju na ozbiljan raskorak između masovne upotrebe tehnologije i razumijevanja načina na koji ona funkcioniše.

"Rasprostranjenost ne znači i razumijevanje", upozorava Berićeva, objašnjavajući da građani koriste vještačku inteligenciju jer im je dostupna, zabavna ili korisna, ali to ne znači da posjeduju dovoljno razvijenu kritičku digitalnu pismenost.

Prema njenim riječima, vještačka inteligencija odavno više nije rezervisana za stručnjake i IT sektor. Ona je gotovo neprimjetno postala dio svakodnevnih aktivnosti, kroz društvene mreže, čet-botove, filtere i različite alate za generisanje sadržaja.

Problem nastaje kada korisnici, zbog jednostavnosti upotrebe, steknu utisak da dovoljno poznaju tehnologiju, a da pritom nisu osposobljeni da procijene vjerodostojnost informacija koje ona proizvodi.

Kada uvjerljivo postane važnije od istinitog

Upravo je sposobnost procjene informacija jedan od ključnih izazova savremenog digitalnog društva. Sadržaj koji izgleda profesionalno, zvuči uvjerljivo ili izaziva snažnu emociju često se prihvata bez dodatne provjere, posebno kada potvrđuje ono u šta korisnik već vjeruje.

Psiholog Tea Džombić Đurić ukazuje na to da ljudi često miješaju osjećaj sigurnosti u vlastito znanje sa stvarnom sposobnošću da procijene tačnost određene informacije.

"Ljudi često vjeruju sadržajima koji djeluju uvjerljivo, koji potvrđuju njihova prethodna uvjerenja ili koje su već više puta čuli", pojašnjava Džombić Đurić.

Ona dodaje da ponavljanje neke tvrdnje može povećati osjećaj njene vjerodostojnosti, čak i kada za nju ne postoje dodatni dokazi.

Upravo tu vještačka inteligencija donosi novu dimenziju problema. Ona omogućava kreiranje tekstova, fotografija i video-snimaka koji mogu izgledati autentično, zbog čega granica između stvarnog događaja i digitalne manipulacije postaje sve teža za prepoznavanje.

Kada se tome pridruže brzina širenja informacija na društvenim mrežama, emocionalne reakcije i nedovoljna provjera izvora, povećava se mogućnost da građani povjeruju dezinformacijama i dalje ih dijele.

Ipak, naša sagovornica naglašava da je važno razlikovati prepoznavanje sadržaja koji je generisala vještačka inteligencija od procjene da li je određena informacija istinita.

"Sadržaj koji je napravila vještačka inteligencija ne mora biti lažan, kao što ni sadržaj koji je napravio čovjek ne mora biti istinit", ističe Džombić Đurić.

To znači da sam izgled fotografije, način na koji je tekst napisan ili činjenica da je korišten AI nisu dovoljni da bismo neki sadržaj proglasili lažnim. Mnogo je važnije provjeriti izvor, kontekst i dostupne dokaze.

Plodno tlo za manipulacije i društvene podjele

Posljedice nedovoljne digitalne pismenosti ne završavaju se na pojedinačnom korisniku koji je povjerovao netačnoj objavi. One mogu imati i šire društvene posljedice, naročito u društvu u kojem već postoje izražene političke i društvene podjele.

Jadranka Berić upozorava da nemogućnost razlikovanja autentičnog od vještački generisanog sadržaja otvara prostor za širenje lažnih vijesti, stvaranje vještačkih kriza i produbljivanje postojećih tenzija.

"Ljudi vjeruju u ono što potvrđuje njihove postojeće predrasude, a AI sada omogućava da se takav sadržaj sroči savršeno uvjerljivo", navodi Berićeva.

Kada korisnici informacije procjenjuju prvenstveno prema tome da li se uklapaju u njihova postojeća uvjerenja, a ne prema njihovoj provjerljivosti, manipulativni sadržaji mogu dodatno učvrstiti podjele i otežati racionalnu raspravu.

Sociološkinja smatra da problem treba posmatrati i kroz širu promjenu načina na koji društvo dolazi do informacija i gradi povjerenje.

U digitalnom okruženju u kojem gotovo svako može da kreira sadržaj koji izgleda profesionalno, tradicionalni izvori informisanja suočavaju se s dodatnim izazovima. Građani postaju nesigurni u to kome mogu vjerovati, a takva nesigurnost može voditi u dva suprotna pravca: nekritičko prihvatanje svega što se objavi ili uvjerenje da je sve lažno i da nijednoj informaciji ne treba vjerovati.

Oba pristupa otežavaju donošenje informisanih odluka i mogu doprinijeti nepovjerenju, pasivnosti i povlačenju građana iz javnog života.

Opasnost nije samo u lažnim fotografijama i snimcima

Rizici povezani s vještačkom inteligencijom nisu ograničeni na političke manipulacije ili sadržaje koji se šire društvenim mrežama. Oni se odnose i na svakodnevne odluke, uključujući one koje mogu imati ozbiljne posljedice po život i zdravlje.

Istraživanje je ukazalo i na to da više od polovine ispitanika koristi vještačku inteligenciju za traženje zdravstvenih savjeta, što dodatno naglašava značaj razumijevanja njenih ograničenja.

Tea Džombić Đurić upozorava da AI može biti koristan alat, ali da njegovi odgovori ne mogu zamijeniti stručnu procjenu, posebno kada je riječ o zdravlju i važnim životnim odlukama.

Problem, dakle, nije samo u tome što korisnik možda neće prepoznati da je određena fotografija vještački generisana. Mnogo ozbiljnije posljedice mogu nastati kada netačnu informaciju prihvati kao pouzdanu osnovu za odluku, a da prethodno nije provjerio njenu tačnost.

Zbog toga je važno razvijati naviku provjeravanja informacija iz nezavisnih izvora, upoređivati različite izvještaje i razlikovati činjenice od pretpostavki, mišljenja i sadržaja koji je napravljen radi privlačenja pažnje.

Tehnologija napreduje, a obrazovanje zaostaje

Obje sagovornice ukazuju na značaj obrazovanja i razvoja kritičkog odnosa prema informacijama, ali iz različitih perspektiva.

Jadranka Berić smatra da rezultati istraživanja predstavljaju ozbiljno upozorenje za obrazovni sistem i institucije, koje se, kako navodi, sporo prilagođavaju tehnološkim promjenama.

Dok se mogućnosti vještačke inteligencije brzo razvijaju, edukacija o njenom odgovornom korištenju i medijskoj pismenosti ne prati taj tempo. Zbog toga građani često ostaju prepušteni individualnom snalaženju, bez dovoljno znanja da prepoznaju rizike i razumiju posljedice upotrebe novih tehnologija.

Kao jedno od rješenja, Berićeva ističe potrebu za sistemskim uvođenjem edukacije o vještačkoj inteligenciji i medijskoj pismenosti kroz formalno obrazovanje, ali i za jačanjem svijesti javnosti o tome da sadržaj na ekranu ne mora nužno odgovarati stvarnosti.

Tea Džombić Đurić takođe smatra da rješenje nije u odbacivanju tehnologije, već u razvoju kritičkog mišljenja i navike provjeravanja informacija.

Prema njenim riječima, važno je da građani budu svjesni i vlastitih ograničenja, odnosno da razumiju da uvjerljivost neke informacije nije dokaz njene tačnosti.

"Najveći izazov savremenog digitalnog društva nije samo prepoznavanje sadržaja koji je napravila vještačka inteligencija već sposobnost da razlikujemo uvjerljivost od istine", zaključuje Džombić Đurić.

U vremenu kada vještačka inteligencija može da kreira sadržaje koji izgledaju i zvuče stvarno, odgovornost za provjeru informacija postaje važnija nego ikada. Tehnologiju nije moguće odvojiti od svakodnevnog života, ali je moguće naučiti kako da se koristi odgovorno.

Istraživanje RAK-a i Savjeta Evrope pokazuje da je vještačka inteligencija već postala dio svakodnevice građana BiH. Sljedeći korak zato nije samo njeno usvajanje, već razvoj znanja i navika koje će omogućiti da građani budu njeni informisani korisnici, a ne laka meta manipulacija.