U emotivnoj ispovijesti za „Blic“, Stankovićeva je govorila o fizičkim i psihičkim izazovima koje donosi borba sa malignom bolešću.

Istakla je da joj je gluma predstavljala važan oslonac, čak i u trenucima kada je prolazila kroz zahtjevne medicinske terapije.

Pozorište joj pomagalo da prebrodi najteže trenutke

Glumica je ispričala da je tokom liječenja, pored medicinske terapije, snagu pronalazila u molitvi i ljubavi prema pozorištu.

„Mene je moj porok, pozorište kao porok, spasavalo, jer sam ja imala jednu terapiju koja je medicinska“, rekla je Stankovićeva.

Objasnila je da je tokom liječenja primala hemioterapiju i zračnu terapiju, ali da joj je odlazak na scenu pružao emocionalnu podršku i osjećaj da život nije stao.

„Jedno je medicina, drugo je molitva i treće je moje pozorište“, istakla je glumica.

Prema njenim riječima, susret sa publikom i energija koju glumci dobijaju tokom predstava pomagali su joj da pronađe snagu za suočavanje sa bolešću.

Kvržicu na dojci otkrila je sama

Govoreći o trenutku kada je saznala za dijagnozu, Vesna je otkrila da je prvo sama primijetila promjenu na dojci.

Kako je ispričala, već prilikom otkrivanja kvržice posumnjala je da je riječ o ozbiljnoj bolesti, što su kasnije potvrdili ljekari.

„Kad sam se suočila sa tom dijagnozom koja je kancer dojke, kada sam prvi put dodirnula tu kvrgu, izbočinu na dojci, cijelo moje biće je prepoznalo da je to ta dijagnoza“, rekla je Stankovićeva.

Navela je da nije prolazila kroz očekivano poricanje dijagnoze, već je odlučila da se svjesno i promišljeno suoči sa liječenjem.

Ipak, priznala je da su tokom tog perioda postojali teški emocionalni trenuci i padovi.

„Nisam se plašila smrti, već da više neću moći da glumim“

Jedan od najtežih aspekata bolesti za glumicu bio je gubitak fizičke snage i mogućnosti da nastavi sa aktivnostima koje voli.

„Ja nisam imala ni u jednom trenutku strah od smrti“, ispričala je Vesna, dodajući da je najveći strah bio povezan sa mogućnošću da više neće moći da glumi.

U vrijeme postavljanja dijagnoze imala je 52 godine, a kako je navela, osjećala je zahvalnost zbog porodice i svega što je do tada ostvarila.

Posebno je istakla dvije kćerke, supruga sa kojim je više od dvije decenije i brojne uloge koje je odigrala tokom karijere.

Međutim, fizičke promjene izazvane bolešću i liječenjem teško su joj padale.

„Teško mi je bilo propadanje tijela i nemoć, jer toliko te ta bolest deformiše“, priznala je glumica.

Gubitak kose i fizičke snage teško joj je padao

Stankovićeva je govorila i o promjenama koje je primijetila tokom liječenja, uključujući gubitak kose i trepavica.

Kako je navela, posebno joj je teško bilo to što više nije mogla da trenira i obavlja aktivnosti koje su ranije bile dio njene svakodnevice.

Ograničenja su se odnosila i na boravak na suncu, odlazak na bazen i saunu, što je dodatno uticalo na njen osjećaj samostalnosti.

Ipak, ni tada nije željela da odustane od svojih profesionalnih planova.

Otkrila je da je razmišljala i o pisanju kao mogućem nastavku kreativnog rada ukoliko jednog dana više ne bude mogla da nastupa na pozorišnoj sceni.

„Hajde, imaj ti rak pa budi pozitivan 24 časa dnevno“

Glumica je u razgovoru za „eKliniku“ govorila i o komentarima okoline koji su joj tokom bolesti posebno teško padali.

Kako je objasnila, nije joj prijalo kada su je drugi neprestano uvjeravali da mora biti jaka i pozitivna.

„Hajde, imaj ti rak pa budi pozitivan 24 časa dnevno!“, poručila je Stankovićeva.

Naglasila je da osobe koje prolaze kroz liječenje imaju pravo na strah, tugu i trenutke emocionalne iscrpljenosti.

Prema njenim riječima, nije potrebno potiskivati teška osjećanja niti stvarati pritisak da se u svakom trenutku mora pokazivati snaga.

Život ne smije da stane ni kada je najteže

Vesna Stanković istakla je da svaka osoba suočena sa teškom bolešću ima vlastiti način na koji prolazi kroz liječenje.

Smatra da je važno dopustiti sebi i teške trenutke, ali istovremeno ne zaboraviti prilike za radost i svakodnevni život.

„Moramo dopustiti sebi i da budemo loše, da se isplačemo, onda to propustimo kroz nas pa dođu neki lijepi trenuci koje ne treba propuštati i zaustavljati život“, rekla je glumica.

Njena ispovijest podsjeća na značaj emocionalne podrške tokom liječenja malignih bolesti, ali i na to da se psihička snaga ne mora uvijek ogledati u optimizmu.

Za Stankovićevu su, uz medicinsko liječenje, porodica, molitva i pozorište predstavljali važne izvore utjehe i motivacije tokom jednog od najtežih životnih perioda.

(Srpskainfo)