Njena smrt predstavlja veliki gubitak za italijansku gastronomiju i ugostiteljstvo. Santini je decenijama bila zaštitno lice porodičnog restorana koji se ubraja među najbolje na svijetu, a od 1996. godine nosi tri Mišelinove zvjezdice.

Restoran je gradila zajedno sa suprugom Antonijom, njegovim roditeljima Đovanijem i Brunom, a kasnije i sinovima Đovanijem i Albertom i snajom Valentinom. Porodični posao vremenom je prerastao u jedan od najuglednijih gastronomskih brendova u Italiji.

Omiljena kuvarica Pola Bokuza

Kuhinja Nađe Santini bila je poznata po vrhunskom kvalitetu i jednostavnosti, a čuveni francuski kuvar Pol Bokuz smatrao ju je svojom omiljenom kuvaricom.

Njena kulinarska filozofija počivala je na spoju discipline, kreativnosti i poštovanja regionalne tradicije doline rijeke Po, ali i evropskih gastronomskih uticaja. Posebnu pažnju posvećivala je kvalitetu namirnica, ljudima i mjestu iz kojeg potiču.

Santini je bila poznata po tome što je gotovo svakodnevno bila u kuhinji restorana, gdje je nadgledala pripremu jela i vodila računa o svakom detalju. Nakon ručka izlazila je među goste, razgovarala s njima i pažljivo slušala njihove utiske.

Susret koji joj je obilježio život

Jedan od susreta koji je posebno uticao na njen život bio je onaj sa Mariom Lodijem, učiteljem iz Pjadene, koji je predstavljao važan dio lokalne kulture i obrazovne tradicije.

Nađa je veoma cijenila obrazovanje, a moralne vrijednosti smatrala je temeljem kuvanja i gostoprimstva. Vjerovala je da hrana ne treba da bude samo ukusna već i lijepo predstavljena, pripremljena s pažnjom i poštovanjem prema zdravlju.

Postala je jedna od najznačajnijih predstavnica italijanske kuhinje, a navodi se i da je bila prva Italijanka koja je dobila najviše priznanje Mišelinovih ocjenjivača. Prije šest godina proglašena je najboljom kuvaricom na svijetu u izboru akademije „The World's 50 Best Restaurants“.

Porodica, vjera i nasljeđe

Porodica je bila jedan od najvažnijih oslonaca u njenom životu. Restoran „Dal Peskatore“ za nju je predstavljao mnogo više od poslovnog poduhvata – bio je porodično nasljeđe koje se razvijalo kroz ljubav, profesionalizam i kreativnost.

Santini je bila duboko religiozna osoba, privržena franjevačkoj tradiciji. Život i rad doživljavala je kao blagoslov koji treba dijeliti sa drugima, a kuvanje kao dio šire filozofije ispunjene zahvalnošću i radošću.

Za goste i kolege koji su imali priliku da je upoznaju, njena kuhinja ostaje dio nasljeđa koje će se dugo pamtiti, piše Telegraf.