Zbog ljubavi napustila sunčani Trinidad i došla u Beograd: Karina i Nemanja imaju petoro djece i priču koja ostavlja bez daha

Nemanja iz Srbije i Karina sa Kariba upoznali su se dok su zajedno radili na brodu, a danas, nakon više od decenije zajedničkog života, imaju petoro djece i grade svakodnevicu u Srbiji.

Njihovu porodicu čine Karinina djeca iz prethodnog braka, Ismiel i Kalifa, koji i dalje žive na Karibima, te troje zajedničke djece, Vladimir, Vasilisa-Katja i Vukašin.

Iza njih su godine provedene na kruzerima, život na Trinidadu i Tobagu, poslovni poduhvati i brojni izazovi koje donosi odgajanje djece u dvije različite sredine. Ipak, kako ističu, upravo su ljubav, zajedničke vrijednosti i želja da porodica bude na okupu presudili da se ponovo nastane u Srbiji.

Prvi susret nije bio ljubav na prvi pogled

Karina, na društvenim mrežama poznata kao „Karipska mama“, i Nemanja upoznali su se dok su radili na kruzeru. On je bio direktor fitnesa, dok je ona radila u odjeljenju za njegu i uljepšavanje.

Iako joj se Nemanja dopao čim ga je ugledala, njihov prvi kontakt nije prošao onako kako bi se očekivalo od početka velike ljubavi.

Karina je jednom prilikom došla u teretanu da postavi pitanje, ali je Nemanja trenirao sa slušalicama. Primijetivši da ima problem sa koljenom, rekao joj je da ne bi trebalo da trči na traci, što je ona u tom trenutku protumačila kao nepristojnost.

Kasnije je shvatila da je njegova direktnost dio karaktera, a ne znak loše namjere.

Nemanja je objasnio da je navikao na otvoren način komunikacije, kakav je čest na Balkanu, ali da u drugim kulturama takav pristup može biti doživljen kao grubost.

Kako su se bolje upoznavali, postajalo im je jasno da, uprkos različitom porijeklu, imaju mnogo zajedničkog.

Razgovor do kasno u noć promijenio je sve

Njihov prvi izlazak pretvorio se u višesatno druženje. Mijenjali su restorane, razgovarali i šalili se, a veče se završilo tek kada su lokali počeli da se zatvaraju.

Karina se prisjetila da ih je iznenadilo koliko su slični, iako su odrasli na različitim krajevima svijeta. Već nakon sedam dana postali su nerazdvojni.

Nemanja ju je zaprosio poslije samo tri mjeseca veze. U odluci je važnu ulogu imala i činjenica da su radili na brodovima, zbog čega su mogli ponovo biti razdvojeni i izgubiti priliku da nastave zajednički život.

Prsten je kupio iako nije imao dovoljno novca, a pomogao mu je kolega. Njihova veza ubrzo je prerasla u brak, ali je zajednički život podrazumijevao i brojne praktične izazove, od organizovanja života na dvije strane svijeta do papirologije i porodičnih obaveza.

Iz Trinidada u Beograd zbog porodice

Nemanja i Karina godinama su živjeli na Trinidadu i Tobagu, gdje su gradili posao i porodični život. Ipak, Beograd je ostao važan dio njihove priče.

Njihov sin Vladimir prve dvije godine života proveo je u Srbiji sa bakom i djedom, dok su roditelji radili na brodovima.

Kada su 2023. godine došli u Beograd na nekoliko mjeseci, djeca su stekla prijatelje, a Nemanja i Karina počeli su ozbiljnije da razmišljaju o povratku.

Odluka nije bila jednostavna, ali su na kraju zaključili da bi život u Srbiji mogao da im pruži ono što im je u tom trenutku bilo najvažnije, blizinu porodice i mogućnost da djeca odrastaju uz rođake i prijatelje.

Karina je priznala da joj prvi dolazak u Srbiju nije bio lak. Naviknuta na sunce, plaže i toplu klimu, u početku se pitala da li je donijela pravu odluku. Vremenom je, međutim, zavoljela Beograd, njegovu kulturu i način na koji ljudi provode vrijeme sa porodicom.

Posebno joj znači to što porodica u Srbiji mnogo vremena provodi zajedno, naročito tokom obroka.

Ipak, priznaje da joj nedostaje opuštenost ljudi sa Kariba, gdje se, kako kaže, manje nerviraju zbog svakodnevnih sitnica. Za razliku od nje, Nemanja je skloniji stresiranju.

Petoro djece i svakodnevica puna izazova

Nemanja priznaje da je oduvijek želio veliku porodicu, iako nije vjerovao da će mu se ta želja ostvariti.

Odgajanje petoro djece donosi brojne obaveze, ali i mnogo radosti. U njihovom domu, kako opisuje, uvijek je bučno, djeca se svađaju i igraju, ali se istovremeno mnogo vole.

Posebno im znači što starija djeca pomažu u odgajanju mlađih, kao i to što u Srbiji imaju rodbinu na koju mogu da se oslone kada im je potrebna pomoć.

Promjena sredine donijela je i izazove vezane za školu i prilagođavanje. Vladimiru, kojem je engleski prvi jezik, učenje srpskog predstavlja dodatni napor, ali roditelji ne žele da ga opterećuju očekivanjima.

Važnije im je da stekne prijatelje, provodi vrijeme napolju i postepeno se prilagodi novom okruženju.

Dom nije nužno mjesto na kojem smo rođeni

Iako danas grade život u Srbiji, Nemanja i Karina još ne žele da se vežu samo za jednu destinaciju. Razmišljaju o mirnijem životu, možda na seoskom imanju, a među mogućim planovima i dalje se pominju Španija i Karibi.

Njihova priča pokazuje da zajednički život nije uvijek jednostavan, naročito kada se spoje različite kulture, običaji i načini razmišljanja. Ipak, uz međusobno razumijevanje i spremnost na prilagođavanje, moguće je pronaći zajednički put.

Za Nemanju i Karinu najvažnije je da porodica ostane na okupu, bez obzira na to gdje će ih život u budućnosti odvesti, piše Ona.rs