Petnaestogodišnja Marta Maksli pronađena je mrtva u dvorištu porodične kuće 1975. godine, a istraga se ubrzo usmjerila na porodicu Skakel iz komšiluka.

Ključni tragovi bili su njen dnevnik, polomljena golf-palica i iskazi o posljednjoj večeri, ali slučaj godinama nije imao konačan dokaz.
2020. godine dešava se nešto što niko nije očekivao.

Uveče, 30. oktobra 1975. godine, petnaestogodišnja Marta Maksli provela je posljednje sate svog života u mirnom, bogatom naselju Bel Hejven. Bila je u društvu vršnjaka, u komšiluku koji je djelovao bezbjedno i u kojem su se porodice međusobno poznavale. Sljedećeg dana pronađena je mrtva u dvorištu porodične kuće.

Istraga je ubrzo počela da se vrti oko porodice Skakel, koja je živjela preko puta Makslijevih. Godinama kasnije, jedan član te porodice bio je osuđen za ubistvo, proveo je više od jedanaest godina u zatvoru, a zatim je njegova presuda poništena.

Slučaj je postao poznat širom zemlje, ne samo zbog brutalnosti zločina već i zbog bogatstva porodice Skakel, njene veze sa porodicom Kenedi i brojnih pitanja na koja istraga nikada nije pružila konačan odgovor.

Ko je bila Marta?

Marta Maksli imala je samo 15 godina. Živjela je sa roditeljima, Doroti i Dejvidom, i bratom Džonom u Bel Hejvenu, elitnom dijelu poznatom po velikim kućama, privatnim posjedima i imućnim stanovnicima.

Bila je tinejdžerka koja je izlazila sa prijateljima, družila se sa vršnjacima i vodila dnevnik. Upravo će taj dnevnik kasnije postati jedan od važnih dijelova dokaznog materijala u slučaju. Preko puta njene kuće živjela je porodica Skakel, koja je imala sedmoro djece. Među njima su bili Tomas, poznatiji kao Tomi, koji je imao 17 godina, i Majkl, koji je imao 15 godina, baš kao Marta.

Porodice su se poznavale, a Marta je provodila vrijeme sa braćom Skakel. Njihov odnos, posebno njena komunikacija sa Tomijem i Majklom, kasnije će takođe postati važan dio istrage. Porodica Skakel bila je izuzetno imućna. Bila je povezana sa porodicom Kenedi preko Etel Skakel, koja se udala za Roberta F. Kenedija.

Dnevnik je otkrio napetosti među tinejdžerima

Martin dnevnik pružio je istražiteljima uvid u njene odnose sa braćom Skakel i atmosferu koja je prethodila njenoj smrti. U jednom zapisu opisala je vožnju sa Tomijem, navodeći da je sjedela veoma blizu njega i da joj je stavljao ruku na koljeno. Drugi zapisi ukazivali su na to da joj njegovi pokušaji udvaranja nisu uvijek prijali.

U zapisu iz septembra 1975. Marta je, prema izvještajima sa suđenja, izrazila nezadovoljstvo Majkovim ponašanjem. Napisala je da je bio neprijatan i da je govorila sebi kako bi trebalo da prestane da odlazi u njihovu kuću. Ovi zapisi kasnije su dobili veliku pažnju jer je tužilaštvo tvrdilo da je Majkl bio ljubomoran zbog odnosa između Marte i njegovog brata.

Posljednje veče: 30. oktobar 1975.

Bilo je veče uoči Noći vještica. Mladi iz naselja družili su se i obilazili komšije, a Marta je te večeri otišla do kuće Skakelovih.

Prema rekonstrukciji slučaja, ona je tokom večeri bila u društvu braće Skakel. Istražitelji su kasnije pokušavali da utvrde ko ju je posljednji vidio živu, kada je napustila njihovu kuću i gdje se kretala nakon toga. Majkl je istražiteljima rekao da je oko 21.30 otišao kod rođaka Džimija, dok je Tomi ostao u naselju. Majkl je tvrdio da se vratio kući oko 23.30.

Tomi je rekao da je Marta otišla kući nedugo nakon Majklovog odlaska. Porodični tutor Ken izjavio je da je oko 22 časa gledao televiziju sa Tomijem. Vremena i kretanje prisutnih postali su ključni za istragu jer su istražitelji vjerovali da je ona ubijena između 21.30 i 22 časa. Ipak, različiti iskazi, kasnije sumnje i pitanja o Majklovom kretanju te večeri ostavili su prostor za ozbiljne nedoumice.

Jezivo otkriće na porodičnom imanju

Sljedećeg dana, 31. oktobra 1975, Marta nije bila tamo gdje su je očekivali. Njeno tijelo pronađeno je u dvorištu porodičnog imanja, ispod drveta. Prema policijskim nalazima, napad se dogodio u blizini prilaza kući, a tijelo je potom odvučeno kroz travu do mjesta na kojem je pronađeno.

Bila je brutalno pretučena i ubodena dijelom slomljene golf-palice. Istražitelji su pronašli tragove krvi i dijelove oružja u blizini prilaza.

Ono što je slučaj činilo posebno uznemirujućim jeste činjenica da je ubistvo počinjeno u neposrednoj blizini porodičnih kuća, u naselju u kojem su se stanovnici poznavali i gdje niko nije očekivao takav zločin. Za njenu porodicu, dan koji je trebalo da bude običan petak pretvorio se u početak višedecenijske borbe za odgovore.

Oružje koje je usmjerilo istragu ka porodici Skakel

Istražitelji su utvrdili da je korišćena golf-palica tipa 6-iron, marke Toni Pena. Palica se polomila usljed siline udaraca, a dio njene drške upotrebljen je i za ubadanje žrtve.

Policija je kasnije pronašla golf-palicu iz odgovarajućeg kompleta na imanju porodice Skakel. Ta okolnost bila je značajna jer je porodica živjela preko puta Makslijevih. Međutim, pronalazak odgovarajuće palice na njihovom posjedu nije sam po sebi dokazao ko je njome napao Martu. Upravo tu počinje jedna od najvećih kontroverzi slučaja – postojala je veza između oružja i porodice, ali nije postojao neposredan forenzički dokaz koji bi nedvosmisleno identifikovao ubicu.

Braća pod lupom istražitelja

U početku su istražitelji razmatrali više mogućnosti, a pažnja je bila usmjerena na ljude koji su Martu poznavali i koji su bili u njenom društvu posljednje večeri. Tomi Skakel postao je jedan od prvih osumnjičenih u javnim spekulacijama jer je, prema tadašnjim iskazima, bio među posljednjima koji su je vidjeli živu. Njegov odnos sa Martom, opisan u njenom dnevniku, dodatno je podstakao pitanja.

Majkl Skakel takođe je bio u centru interesovanja. Tužilaštvo će mnogo godina kasnije iznijeti teoriju da je bio ljubomoran zbog Martinog odnosa sa Tomijem i da je reagovao u bijesu. Ali nijedna od ovih okolnosti nije sama po sebi dokaz krivice. Tomi je negirao umješanost, a Majkl je tokom čitavog slučaja tvrdio da nije ubio Martu. Istražitelji su morali da utvrde ne samo ko je imao motiv, već i ko je imao priliku da počini zločin. To pitanje ostalo je sporno tokom čitavog sudskog procesa.

Zašto je istraga godinama bila bez rezultata?

Nakon početnih ispitivanja, policija nije uspjela da pronađe dovoljno dokaza za hapšenje. Iako su ispitani brojni svjedoci, slučaj je vremenom postao hladan.

U januaru 1976. Rašton Skakel, otac porodice, prekinuo je saradnju svoje porodice sa istražiteljima. Prema hronologiji CBS-a, prethodno je dozvolio policiji da pretraži njihov dom.

Godine su prolazile bez optužnice, a slučaj je ostao prisutan u lokalnoj zajednici. Postojala su pitanja o iskazima, kretanju osumnjičenih i tome da li je policija dovoljno temeljno ispitala sve moguće pravce istrage.

U međuvremenu, Martina porodica nije odustajala od traženja odgovora. Njena majka Doroti i brat Džon kasnije su javno govorili o gubitku i uvjerenju da znaju ko je odgovoran, ali njihovo uvjerenje nije moglo da zamijeni dokazni postupak.

Preokret: novi izvještaji i navodno priznanje

Slučaj je ponovo dobio pažnju javnosti tokom devedesetih godina. Knjige i novinarske istrage pokrenule su nova pitanja, a među ljudima koji su se bavili slučajem bio je i Mark Fuhrman, bivši detektiv policije Los Anđelesa. Godine 1995. u javnost je dospio izvještaj iz privatne istrage koju je angažovala porodica Skakel. Taj dokument, poznat kao Sutonov izvještaj, ukazivao je na Majkla kao osobu na koju bi trebalo usmjeriti pažnju.

Posebno značajni postali su navodi Gregorija Kolemana, koji je poznavao Majkla iz ustanove Elan, u kojoj su boravili tokom sedamdesetih godina. On je tvrdio da mu je Majkl rekao da će se izvući sa ubistvom jer je Kenedi. To je bilo navodno priznanje, a ne snimljeno priznanje niti nezavisno potvrđena činjenica o tome ko je ubio Martu. Koleman je kasnije svjedočio u postupku, ali je umro 2001. godine, prije suđenja Majklu. Upravo su ovakvi iskazi doprinijeli ponovnom otvaranju slučaja, ali su kasnije izazivali i pitanja o pouzdanosti svjedoka i kvalitetu dokaza.

Majklovo hapšenje 2000. godine

U junu 1998. pokrenuta je istraga pred posebnom porotom koju je vodio jedan sudija. Nakon dugotrajnog ispitivanja dokaza, Majkl Skakel uhapšen je u januaru 2000. i optužen za ubistvo. Pojedini mediji su slučaj predstavljali kao priču o privilegovanom mladiću koji je decenijama izbjegavao odgovornost, dok su njegovi branioci tvrdili da je postao žrtva loše istrage i medijskog pritiska.

On je negirao krivicu. Njegovi advokati su isticali da ne postoji fizički dokaz koji ga povezuje sa ubistvom i da postoje svjedoci koji su mogli da potvrde njegovo kretanje te večeri. Tužilaštvo je, s druge strane, smatralo da kombinacija iskaza, navodnih priznanja, okolnosti i motiva predstavlja dovoljno osnova za suđenje.

Suđenje 2002: osuđen na 20 godina do doživotne kazne

Suđenje je održano 2002. godine. Tužilaštvo je predstavilo svoju teoriju da je Majkl ubio Martu u naletu ljubomore i bijesa.

Među važnim elementima bili su njen dnevnik, iskazi svjedoka o navodnim priznanjima i okolnosti koje su povezivale porodicu Skakel sa oružjem. Odbrana je osporavala pouzdanost iskaza i ukazivala na nedostatak direktnih fizičkih dokaza. On nije svjedočio na sopstvenom suđenju.

U junu 2002. porota ga je proglasila krivim za ubistvo. U avgustu iste godine osuđen je na kaznu od 20 godina do doživotnog zatvora. Za Martinu porodicu to je predstavljalo važan trenutak poslije gotovo 27 godina bez odgovora. Međutim, presuda nije označila kraj slučaja – tek je počeo dug niz žalbi, novih ročišta i promjena sudskih odluka.

Preokret 2013: Majkl izlazi iz zatvora

Majkl je u zatvoru proveo više od jedanaest godina. Godine 2013. sudija je poništio njegovu presudu i odobrio novo suđenje, zaključivši da njegov tadašnji advokat nije pružio odgovarajuću odbranu.

Jedno od ključnih pitanja bilo je to što odbrana nije izvela svjedoka koji je mogao da potkrepi njegov alibi za vrijeme kada je ubistvo vjerovatno počinjeno. On je potom pušten uz kauciju dok se nastavljala pravna borba. To nije značilo da je sud utvrdio da je nevin, već da je prethodna presuda poništena i da je trebalo razmotriti da li je suđenje bilo pravično.

Odluka je izazvala nove reakcije. Martina porodica nastavila je da vjeruje da je on odgovoran, dok je njegova odbrana tvrdila da je od početka bio pogrešno optužen.

Presuda je vraćena, pa ponovo poništena

Godine 2016. Vrhovni sud Konektikata ponovo je uspostavio Majklovu osudu, zaključivši da je njegova prvobitna odbrana bila pravno odgovarajuća. Ali pravna saga se tu nije završila. U maju 2018. sud je promijenio odluku i poništio presudu, ovog puta zbog propusta odbrane da predstavi dokaze o alibiju koji su mogli biti važni za ishod suđenja.

Ove odluke pokazale su koliko je slučaj bio pravno složen. Sud nije rješavao samo pitanje ko je ubio Martu već i da li je Majklu suđeno u skladu sa njegovim pravima.

Godina 2020: tužilaštvo odustaje od ponovnog suđenja

Tridesetog oktobra 2020, tačno 45 godina nakon Martine smrti, tužilaštvo je objavilo da Majkla Skakela neće ponovo izvesti pred sud.

Razlozi su uključivali nedostatak fizičkih dokaza, smrt važnog svjedoka i poteškoće u dokazivanju slučaja van razumne sumnje.

Njegov advokat nastavio je da insistira na njegovoj nevinosti. Martin brat Džon, međutim, izjavio je da i dalje vjeruje da je on ubio njegovu sestru. Odluka da se ne pokrene novo suđenje značila je da se slučaj protiv Majkla neće nastaviti kroz novi krivični postupak. Nije značila da su istražitelji konačno utvrdili identitet ubice. Poslije 45 godina, pitanje koje je pratilo porodicu Maksli ostalo je bez konačnog sudskog odgovora.

Šta se dogodilo kasnije?

Slučaj je nastavio da privlači pažnju i nakon odluke tužilaštva. Majkl Skakel je 2023. godine podnio tužbu protiv grada i glavnog istražitelja, tvrdeći da su u postupku protiv njega prekršena njegova prava i da su postojali propusti u istrazi.

U izvještaju CBS-a iz januara 2024. navedeno je da odgovor tuženih tada još nije bio podnet.

Martina porodica, sa druge strane, ostala je pri svom uvjerenju o tome ko je odgovoran za njenu smrt. Njena majka preminula je u decembru 2024. godine, ne dočekavši konačno razrešenje slučaja pred krivičnim sudom. Na pedesetu godišnjicu ubistva, 2025. godine, slučaj je i dalje bio predmet medijskog interesovanja i novih istraživačkih projekata.