Prema američkom Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje (NIMH), najčešći je oblik koji počinje krajem jeseni ili početkom zime, a povlači se u proljeće i ljeto. Postoji i rjeđi oblik koji se javlja tokom ljeta.

Nekoliko tmurnih dana nije dovoljno da bi se postavila dijagnoza. Da bi se utvrdio sezonski afektivni poremećaj, depresivne epizode moraju se javljati u isto doba godine najmanje dvije godine zaredom, i to češće nego u drugim periodima godine.

Simptomi sezonskog afektivnog poremećaja

Britanska Nacionalna zdravstvena služba (NHS) kao glavne simptome navodi loše raspoloženje i gubitak interesovanja za uobičajene aktivnosti, osjećaj krivice, beznađa ili bezvrijednosti, razdražljivost i poteškoće s koncentracijom, kao i izražen umor i duže spavanje nego inače.

Kod zimskog oblika poremećaja, prema NIMH-u, karakteristični su pretjerana potreba za snom, prejedanje i pojačana želja za hranom bogatom ugljenim hidratima, što može dovesti do povećanja tjelesne težine. Može se javiti i povlačenje iz društva i izbjegavanje kontakta s drugim ljudima.

Ukoliko se pojave misli o samopovređivanju ili samoubistvu, potrebno je odmah potražiti stručnu medicinsku pomoć.

Ko je u većem riziku?

Sezonski afektivni poremećaj češće se javlja kod žena nego kod muškaraca, a obično počinje u mlađoj odrasloj dobi. Veći rizik imaju i osobe koje žive u područjima udaljenijim od ekvatora, gdje su zimski dani kraći, kao i oni koji već imaju depresiju ili bipolarni poremećaj tipa II.

Ponekad se poremećaj javlja kod više članova iste porodice.

Tačni uzroci još se istražuju. Smatra se da smanjena izloženost dnevnoj svjetlosti može uticati na nivo serotonina, hemijske supstance u mozgu koja ima važnu ulogu u regulaciji raspoloženja.

Kod zimskog oblika poremećaja organizam može proizvoditi i previše melatonina, hormona koji reguliše ciklus spavanja i budnosti i doprinosi pospanosti. Nedostatak vitamina D mogao bi dodatno pogoršati simptome.

Šta može pomoći kod sezonske depresije?

NHS savjetuje da svakog dana provodite vrijeme na otvorenom i iskoristite što više dnevne svjetlosti. Preporučuju se i redovna fizička aktivnost, održavanje kontakta s porodicom i prijateljima, kao i nastavak uobičajenih aktivnosti.

Važno je održavati redovan raspored spavanja, odnosno odlaziti na spavanje i buditi se u približno isto vrijeme. Takođe, preporučuje se izbjegavanje pretjerane konzumacije alkohola i korištenja mobilnog telefona pred spavanje.

Kada je riječ o terapiji, NIMH kao jedan od standardnih pristupa liječenju zimskog oblika sezonskog afektivnog poremećaja navodi terapiju svjetlom. Ona podrazumijeva svakodnevno izlaganje posebnoj lampi jačine 10.000 luksa, koja ne propušta ultraljubičasto zračenje (UV), tokom 30 do 45 minuta, obično ujutro, od jeseni do proljeća.

Osobe koje imaju određene bolesti očiju ili koriste lijekove koji povećavaju osjetljivost na svjetlost trebalo bi da ovu terapiju primjenjuju pod nadzorom ljekara.

U liječenju mogu pomoći i kognitivno-bihejvioralna terapija te antidepresivi. Antidepresivima je obično potrebno četiri do osam sedmica da počnu da ispoljavaju puni terapijski učinak.

Rezultati istraživanja o djelovanju vitamina D na sezonski afektivni poremećaj nisu jednoznačni. Dok su pojedine studije pokazale korist, druge nisu potvrdile takav učinak.

Osobama koje su ranijih godina imale sezonsku depresiju može pomoći da liječenje započnu prije pojave simptoma, ali o vremenu početka i izboru terapije potrebno je razgovarati s ljekarom, prenosi Klix.