Ovaj osamdesetšestogodišnji inženjer, preronio je Jadransko more, ronio na istočnoj australskoj oblasti, istraživao pod vodom potonule Hitlerove brodove, dočekivao nove godine ispod leda laminačkog jezera, upetljavao se u mreže na dnu Jadrana na otvorenom moru kod Ulcinja, nebrojeno puta gledao smrt oči u oči.

A kad ne roni, Dejan piše, zapisuje, skicira, čita i zamišlja svoju knjigu.

„Zvaće se „Mornar“. U njoj opisujem u formi priča moj ronilački život. Sjećam se, bilo je kao juče, kada sam sa vršnjacima zaronio na dnu Šumetlice, riječice kod Okučana. A onda u prvom razredu škole u Novoj Gradišci, kada nas je učiteljica pitala šta ćemo biti kad odrastemo, ja sam jedini kao iz topa rekao mornar. I pogodio sam. Plovio sam i na brodovima i na podmornicama, ronio, cijeli život provodio  na morima“, prisjeća se Kovačević.

Knjiga će biti satkana od anegdota, doživljaja, uzbudljivih  scena iz života sa svih svjetskih meridijana. 

22. decembra 1956, u vojnoj školi Dejan je sa ostalim kadetima otišao u Dom mornarice u Puli. Bila su izložena mornarička, diverzantska odijela, konopci su ih dijelili od posmatrača.

„Čekao sam da se svi raziđu, samo sam malo pipnuo to odijelo i inficirao sam se, kako tad, tako i dan danas. Jedne prilike ležim u mraku u podmornici „Sava“ i prisjećam se prvog osnovne. To je bilo moje pitomačko ukrcavanje u podmornicu.  Dubina je bila oko 80 metara, idemo od Pule prema Visu. To je bila jedina naša podmornica, inače je bila njemačka i 1944. godine je bila potopljena. Kada su Englezi 1947. otišli iz Pule, podmornica je izvučena i remontovana. Ronili smo sa njom sve do 1963. godine“, prisjetio se Kovačević.

Dejan se i u ovim godinama prisjeća detalja sa podmornice, od motora do svih šest torpednih cijevi. Sjeća se i oficira i mornara, poimenično i sve je to  prije nekoliko godina ispričao jednom visokom oficiru, baš sa te podmornice. Sve se zbilo u blizini Celja, na jednomseminaru iz oblasti ronjenja.

„Sasvim slučajno se upoznam sa admiralom hrvatske vojske Fridrihom Moretijem, Banjalučaninom. U doba kad sam ja bio na podmornici 1957. godine, on je bio pomoćnik komandanta. Ja mu kažem da smo istovremeno bili na podmornici „Sava“. I on me ispituje kad sam ja bio, ko je bio komandant, ko je bio komandir palube, ko je  komandovao tehnikom, kad sam mu sve odgovorio, začudio se i upitao pa kako se svega sjećam. Kad sam mu rekao da se sjećam i svim mornara, gledao me u nevjerici. Eto i ta priča će se naći u mojoj knjizi“, ispričao je Dejan Kovačević.

Dejan u Gradišci u podrumu kuće ima konobu, koja podsjeća na pomorski muzej. Obiluje antičkim amforama, olovnim sidrima, starim kartama, ali i suvenirima iz Australije, posuđem sa potopljenih nacističkih brodova. Tu je naravno i bogata kolecija vina, gitara, ali i pokloni  dobijeni od australskih domorodaca.

Eto tako je dječak sa područja nekadašnjeg Panonskog mora doživio i zaronio u mnoga svjetska mora i okeane.