Prema njegovim riječima, često ponavljana preporuka o dva litra vode dnevno ne uzima u obzir individualne potrebe organizma.

Kiroga ističe da je za pravilnu hidrataciju važnije razumjeti koliko tečnosti tijelo gubi i koliko je potrebno nadoknaditi nego se strogo pridržavati unaprijed određene količine.

Koliko je vode potrebno bubrezima?

Prema objašnjenju španskog nefrologa, zdrava odrasla osoba koja miruje, ne vježba i ne boravi na visokim temperaturama ima osnovne dnevne gubitke vode od približno 1,2 do 1,3 litra.

„Bubrezima je potrebno oko pola litra vode kako bi svakodnevno uklonili toksine koji nastaju u organizmu“, objašnjava Kiroga.

Pored vode koja se izlučuje urinom, organizam svakodnevno gubi tečnost kroz kožu, disanje i znojenje.

Ti gubici mogu iznositi dodatnih 700 do 800 mililitara dnevno.

Ipak, navedena količina predstavlja okvirnu procjenu osnovnih gubitaka vode u mirovanju, a ne preporučeni dnevni unos za sve odrasle osobe.

Važno je uzeti u obzir da tijelo vodu dobija i putem hrane, posebno voća, povrća, supa i mliječnih proizvoda.

Da li previše vode može biti štetno?

Iako je odgovarajući unos tečnosti neophodan za normalno funkcionisanje organizma, pretjerivanje sa vodom nije uvijek korisno.

Nefrolog objašnjava da bubrezi imaju sposobnost prilagođavanja koncentracije urina u zavisnosti od količine unesene tečnosti.

Kada pijemo više vode, urin obično postaje svjetliji, ali to ne znači da bubrezi zbog toga funkcionišu bolje.

U određenim okolnostima, naročito kada se velika količina vode unese u kratkom vremenu, može doći do hiponatremije, odnosno opasnog snižavanja koncentracije natrijuma u krvi.

Ovo stanje može izazvati glavobolju, mučninu, zbunjenost, a u težim slučajevima i grčeve i druge ozbiljne komplikacije.

Zbog toga nema potrebe za prisilnim unošenjem velikih količina vode samo zbog uvjerenja da je više uvijek zdravije.

Kada organizmu treba više tečnosti?

Potrebe za vodom povećavaju se u situacijama kada tijelo gubi više tečnosti nego obično.

To se naročito odnosi na fizičku aktivnost, boravak na visokim temperaturama, povišenu tjelesnu temperaturu, proliv i povraćanje.

Povećane potrebe za tečnošću mogu imati i trudnice i žene koje doje.

U takvim situacijama količinu vode treba prilagoditi stepenu fizičkog napora, vremenskim uslovima i zdravstvenom stanju.

Poseban oprez potreban je kod osoba sa određenim bolestima bubrega i srca, kao i kod pacijenata kojima je ljekar preporučio ograničenje unosa tečnosti.

Za njih povećavanje količine vode bez stručnog savjeta može predstavljati zdravstveni rizik.

Kako prepoznati da li pijemo dovoljno vode?

Jedan od jednostavnijih pokazatelja hidratacije jeste boja urina.

Svijetložuta boja često ukazuje na odgovarajuću hidrataciju, dok veoma taman urin može biti znak nedovoljnog unosa tečnosti.

Međutim, boja urina nije potpuno pouzdan pokazatelj, jer na nju mogu uticati određena hrana, lijekovi i zdravstvena stanja.

Osjećaj žeđi takođe predstavlja važan signal organizma, ali kod starijih osoba i pojedinih pacijenata može biti oslabljen.

Zbog toga je važno obratiti pažnju na više pokazatelja, umjesto oslanjanja samo na žeđ ili boju urina.

Da li zaista moramo da pijemo dva litra vode dnevno?

Ne postoji jedna količina vode koja odgovara svim odraslim osobama. Međutim, važno je razlikovati osnovne dnevne gubitke vode od ukupnih potreba organizma.

Prema referentnim vrijednostima američkih Nacionalnih akademija nauka, odgovarajući ukupni dnevni unos vode iz hrane i pića iznosi približno 2,7 litara za odrasle žene i 3,7 litara za odrasle muškarce. Ove vrijednosti nisu obavezan cilj za svakog pojedinca, već okvirne smjernice.

Najvažnije je unos tečnosti prilagoditi svakodnevnim aktivnostima, vremenskim uslovima i zdravstvenom stanju.

Osobe sa hroničnim bolestima ili one koje koriste lijekove koji utiču na ravnotežu tečnosti trebalo bi da se o odgovarajućem unosu vode posavjetuju sa ljekarom.