Popara nije samo jelo, to je filozofija ishrane naših predaka – princip po kojem se ništa ne baca. Nastala iz nužde, u vremenima kada je hljeb bio sveta stvar i kada se svaki komadić čuvao, popara je postala sinonim za toplinu doma, bakinu kuhinju i utjehu nakon napornog dana.

Šta je zapravo popara?

U svojoj srži, popara je nevjerovatno jednostavna. To je jelo od starog, suvog hljeba koji se „popari“ (prelije) vrelom tečnošću, najčešće vodom ili mlijekom, a potom obogati masnoćom i sirom.

Međutim, njena jednostavnost je njena snaga. Svaka kuća, svaki kraj, pa čak i svaka baka, imala je svoju malu tajnu za pripremu najbolje popare.

  • Hljeb: Osnova je stari hljeb, star dva ili tri dana, jer se on najbolje natapa i daje specifičnu teksturu. Svjež hljeb bi se pretvorio u kašu.

  • Tečnost: Najčešće se koristi voda, u kojoj se prethodno otopila mast ili maslac, što jelu daje bogatiji ukus. Verzija sa mlijekom je slađa, kremastija i često omiljena djeci.

  • Dodaci: Tu počinje prava čarolija. Usitnjeni sir (feta, stari sir, mladi sir) je obavezan element slane popare. Često se dodaje kajmak za dodatnu kremastost. Neki vole da dodaju malo prženog luka ili čak sitno sjeckanu čvarak za intenzivniji ukus.

Priprema: Umjetnost improvizacije

Recept za poparu se rijetko zapisivao. To je jelo „od oka“.

  1. Sjeckanje hljeba: Stari hljeb se isječe na kockice ili krupnije komade i stavi u dublju posudu.

  2. Ključanje vode: Voda (ili mlijeko) se stavi da proključa. U vodu se obično doda kašika masti, maslaca ili ulja i malo soli.

  3. Poparenje: Vrela tečnost se prelije preko hljeba. Hljeb se ne kuva u tečnosti, već se samo prelije. Posuda se poklopi i ostavi da hljeb upije tečnost i omekša (oko 5-10 minuta).

  4. Miješanje i dodavanje sira: Kada hljeb omekša, miješa se drvenom kašikom dok se ne dobije gusta, pomalo grudvasta masa. Tada se umiješa sir (i kajmak, ako se koristi).

  5. Zaprška (opciono): U nekim krajevima, na kraju se doda tzv. „trganac“ ili „cicvara“ – malo vruće masti sa alevom paprikom koja se prelije preko gotove popare.

Više od hrane

Popara je miris djetinjstva. To je djetinjstvo provedeno na selu, zvuk drvene kašike kojom se miješa hljeb u emajliranoj šerpi, toplina koja grije stomak i dušu. To je jelo koje nas uči skromnosti, poštovanju prema hrani i vrijednosti jednostavnosti.

Danas, popara se vraća na velika vrata. Postala je dio comfort food trenda, jelo koje nas vraća korijenima. Često se može naći u ponudi modernih restorana domaće kuhinje, ali ipak, najbolja je ona koja se sprema kod kuće, sa starim hljebom i puno ljubavi.

Prijatno!