Sa sestrom Zorom bila je smještena u dječijem domu, gdje ih je 1947. pronašla Jovanka, njihova rođena sestra, koja ih je odgojila i školovala.

Obrazovanje i profesionalni život

Nada Budisavljević bila je izuzetno obrazovana i ostvarila je zavidnu karijeru:

  • Filozofski fakultet u Beogradu: engleski jezik i književnost, svjetska književnost, italijanski jezik.

  • Rad u Titovom kabinetu: bila je jedina osoba koja je Titu dala otkaz.

  • Zatim je radila kao profesor u Vojnoj školi stranih jezika i kao prevodilac pri Mirovnoj misiji Ujedinjenih nacija.

  • Profesor na Vojnoj akademiji: proglašena za najboljeg profesora u istoriji ove ustanove. Njena profesionalna posvećenost i stručnost bile su neupitne, a priznanje koje je dobila na Vojnoj akademiji govori o njenoj izuzetnosti.

Sve za sestru Jovanku

Nada je cijeli svoj život stavila u službu sestri Jovanki. Bila je njena sekretarica, šef kabineta, garderoberka, stilistkinja, pratilac na putovanjima, njegovateljica, kuvarica, šnajderka, medicinska sestra i maserka.

Ona je bila ispovjednik, povjerenik i jedina osoba od povjerenja. Brojne burne događaje, politike i lične trenutke Jovanke Broz, vidjela je i ćutala o njima – upravo zato ju je Krleža jednom prilikom pohvalio:

„Sve znate, sve vidite, sve čujete i ćutite, ni o čemu riječ ne govorite.“

Ipak, u knjizi „Nada Budisavljević – Moja sestra Jovanka Broz“ (2015), Nada je odlučila da podijeli dio priča kojima je svjedočila, dajući javnosti uvid u život prve dame Jugoslavije. Pored posvećenosti sestri, Nada je bila i najbolja tetka sestrićima Goranu i Zoranu, i posvećena članovima njihovih porodica – Sveti i Saški, Mii i Filipu.

„Mudra, čestita i dostojanstvena, nadasve duhovita, prava intelektualka, diskretna i skromna, osoba od povjerenja, požrtvovana i hrabra, junak svog vremena, a nadasve velika lafica – kakva se više nikada neće roditi.“ – Žarko Jokanović

Život uz Jovanku i Tita

Nada je tokom života bila nevidljivi stub podrške Jovanki Broz. Nakon što su je Jovanka i Tito primili u Užičku 15, Nada je postala dio njihovog domaćinstva, prisustvovala je privatnim događajima, putovanjima i svakodnevici.

  • Bila je diskretna i lojalna – nije govorila o privatnom životu sestre ni Titovim običajima.

  • Bila je svjedok svih ključnih trenutaka u životu Jovanke Broz i Tita, uključujući i njihovu ljubav i brak.

  • Nada je opisivala kako je Tito uvijek postupao sa poštovanjem i toplinom, tretirajući je kao članicu porodice.

„Tita sam doživljavala kao oca. On nas je primio kao Jovankinu djecu. Za nas je bio mnogo fin i topao čovjek, koji je znao da oslobodi tremu pred sobom.“

Odluka Jovanke i tiha žrtva

Jovanka Broz je svoj brak sa Titom doživjela kao životnu posvećenost. Nada je bila uz nju tokom svih tih godina, pomažući joj i čuvajući privatnost. Njen odnos sa sestrom bio je duboko emotivan i prožet povjerenjem. Nada je opisivala da je Jovanka nikada nije obavijestila o detaljima svoje ljubavi i braka, a o vjenčanju su saznale samo ona i Zora.

„Ona se udala za svoju ikonu i do kraja života za nju nije postojao niko drugi. Ni u mislima, ni u djelima.“

„Ja mislim da se Jovanka nakon udaje ni u čemu nije promijenila. Pedeset druge, pedeset treće godine, mi smo se preselili iz sobe u Užičkoj 16 u stan u Užičkoj 9. To je bio stan koji je Jovanka dobila i koji je poslije vratila kad se Zora udala. Jovanka je smatrala da nije u redu da ja sama budem u tolikom stanu dok drugi ljudi nemaju gdje da žive. Tako sam ja prešla da živim s Titom i Jovankom u Užičku 15.“

Najvjerovatnije da je njena dobrovoljna odluka bila da nemaju djece, jer bi to Titu u tom trenutku moglo da naškodi. Njena žrtva je bila kompletna. Ona se od samog početka stavila u službu njemu kao neko ko je posvećen, kao opatica koja se posveti svojoj religiji. Amortizovala je svaki udarac koji je bio namijenjen njemu. Glumila je da je mnogo jača nego što je bila – djelovala je kao kremen-kamen, kao žena stijena. To se kasnije zloupotrebljavalo.