Prepodobna mati Paraskeva, u narodu poznatija kao Sveta Petka, praznuje se 27. oktobra. Smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih.
Kult Svete Petke njeguje se vjekovima u jugoistočnoj Evropi, a poštuju je i neki nehrišćanski narodi na istoku. Vjernici joj se obraćaju molitvom za pomoć i spas od bolesti i drugih životnih nevolja. Dan njenog upokojenja obilježen je podebljanim crnim slovom i predstavlja ne samo veliki hrišćanski praznik, već i jednu od najčešćih krsnih slava u srpskom narodu. Mnogi vjernici je smatraju svojom zaštitnicom, posebno žene, djeca i stariji, i slave kao preslavu (drugu krsnu slavu) po svim slavskim običajima.
Narodna vjerovanja i običaji
Narodna vjerovanja kažu da se na ovaj dan ne smije prati veš, šiti niti obavljati teške poslove, a sve to posebno ne bi trebalo da rade žene. Ovo je dan za molitvu i posvećenost porodici. Pošto praznik ove godine pada u utorak, Sveta Petka se ove godine mrsi.
Na Svetu Petku dešavala su se velika čuda. Mnogi bolesni su ozdravili na ovaj dan. Zato ljudi sa zdravstvenim problemima čekaju ovaj praznik, vjerujući da će im slavna svetiteljka pomoći.
Prepodobna mati Paraskeva obično tješi i blaži vjernike ako joj ukazuju poštovanje i posjećuju njenu crkvu. Ponekad im donosi vijesti o ozdravljenju, ali istupa i kao vjesnik propasti i opominje one koji krše post petkom ili rade nedjeljom.
Ova svetiteljka se javlja i upozorava svoje vjernike uglavnom kroz snove. Svetu Petku na njen dan, 27. oktobra, mnogi prizivaju u pomoć, paleći tamjan i zalivajući slavski hljeb crvenim vinom, pominjući u molitvama Petkovicu ili Pejčindan. Potom piju vodu sakupljenu na izvorima uz manastire posvećene njoj.
Ko je bila mati Paraskeva?
Poticala je iz imućne i pobožne porodice. Imala je brata koji se zvao Jevtimije i koji se zamonašio veoma mlad, da bi kasnije postao episkop Maditski. Još kao djevojčica, dok je s majkom odlazila u crkvu, bila je veoma pobožna. Nakon smrti roditelja, željna podvižničkog života, napustila je roditeljski dom i otišla u Carigrad, gdje se zamonašila u crkvi Svete Sofije, a zatim se zaputila u Jordansku pustinju.
Pored hramova Svete Petke često se nalaze izvori ljekovite vode koju ljudi uzimaju vjerujući da će im zaliječiti rane i zaštititi ih od bolesti.
Paraskeva je rođena u Epivatu, kod grada Kalikratije u Maloj Aziji, pri kraju desetog ili početkom 11. vijeka. Prema predanju, Sveta Petka je mnoge godine provela u pustinji, u postu i molitvi i usamljeničkom životu. Predanje kaže da joj se u snu javio anđeo i uputio je u otadžbinu da širi vjeru Hristovu. Zato se Sveta Petka na ikonama predstavlja u monaškoj odjeći, sa krstom u ruci.
Na njenom grobu događala su se čuda. Bugarski car Jovan Asen je 1238. godine, prema nekim izvorima, oteo, a prema drugima jednostavno prenio mošti svete Paraskeve u svoj prestoni grad Trnovo. Kada su Turci osvojili Bugarsku, mošti su, po zapovijesti sultana Bajazita, prenesene u moldavski grad Jaši.
Kneginja Milica uspjela je 1396. godine da izmoli svetiteljkine mošti i sahrani ih u crkvi Ružici na Kalemegdanu. Sultan Sulejman Drugi prenio je mošti svete Paraskeve 1521. godine u Carigrad. Konačno, 1641. godine carigradski patrijarh Partenije poklonio je mošti moldavskom knezu Vasiliju Lupulu, koji ih je prenio u Jaši i položio u crkvu Sveta tri jerarha, gdje se nalaze i danas.
(Stil)
Komentari (0)