Njihova priča ostala je upamćena po izuzetnoj nepokolebljivosti pred mučiteljima, ali i po čudesnim događajima koji su se, prema žitiju, odigrali tokom i nakon njihovog stradanja.

Tarah je tri puta dao isti odgovor

Prema „Ohridskom prologu“ Svetog Nikolaja Velimirovića, Tarah je bio rodom iz Klavdiopolja u Siriji, Prov iz Side u Pamfiliji, a Andronik iz Efesa. Trojicu hrišćana pred sudiju Numerija Maksima izveli su carski namjesnici u vrijeme žestokih progona.

Tarah je u to vrijeme imao 65 godina. Kada ga je sudija tri puta zaredom upitao kako se zove, svaki put je nepokolebljivo odgovorio isto: „Hrišćanin“.

Prov je odbio ponudu da se odrekne vjere u zamjenu za bogate počasti i naklonost vlasti. Andronik, najmlađi među njima, takođe nije poklekao pred surovim prijetnjama. Prema crkvenom predanju, sva trojica bila su izložena teškim mučenjima, ali ni po koju cijenu nisu pristala da se odreknu Hrista.

Njihova žrtva u pravoslavnoj tradiciji ostala je trajni simbol istrajnosti i odanosti vjeri, čak i u okolnostima u kojima je takva odluka značila sigurnu i okrutnu smrt.

Predanje o lavici i medvjedu u areni

Jedan od najupečatljivijih detalja iz njihovog žitija odnosi se na događaj u rimskoj areni. Prema predanju, Tarah, Prov i Andronik izvedeni su pred izgladnjele divlje zvijeri kako bi bili pogubljeni naočigled naroda, ali životinje uopšte nisu nasrnule na njih.

Naprotiv, u žitiju se navodi da su se medvjed i krvoločna lavica mirno umiljavali oko svetih mučenika.

Ovaj čudesni prizor izazvao je opšte zaprepašćenje među prisutnom publikom, a pojedini posmatrači su upravo tada otvoreno počeli da iskazuju vjeru u Hrista. Razbješnjeli sudija potom je naredio da mučenici odmah budu pogubljeni mačem.

Tri svijeće koje su pokazale gdje su tijela mučenika

Posebno upečatljiv detalj u priči pojavljuje se nakon njihovog pogubljenja. Prema „Ohridskom prologu“, trojica hrišćana – Makarije, Feliks i Verije – došla su tokom noći kako bi pronašla i dostojno sahranila tijela stradalnika.

Pošto su tijela bila pomiješana sa posmrtnim ostacima drugih pogubljenih ljudi, a noć je bila izuzetno mračna, nisu mogli da ih prepoznaju. Prema predanju, nakon njihove usrdne molitve, iznad tijela svetitelja pojavile su se tri svjetleće svijeće, što im je pomoglo da ih identifikuju i sahrane na skrovitom mjestu.

Da li se za ovaj dan vezuju narodna vjerovanja?

U pojedinim medijskim tekstovima povremeno se pojavljuju tvrdnje da se za Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika vezuju posebna narodna vjerovanja u zaštitu, sreću i rasterivanje „tame“ iz doma. Međutim, teolozi napominju da to nisu opšteprihvaćena narodna pravila.

Za vjernike, suština ovog praznika jeste molitveno sjećanje na trojicu mučenika i njihovu postojanost u vjeri. Njihovo žitije ostalo je neizostavan dio pravoslavnog duhovnog nasljeđa.