Prema narodnom običaju, ukućanin koji zapali svijeću treba da je „dvori“ cijeli dan – dakle da ne sjedi, već da je nadgleda sve dok se na kraju dana slavska svijeća ne ugasi. Za slavu je najbolje svijeću kupiti u crkvi, jer je osveštana i napravljena od čistog voska.

Kada svijeća izgori (ili kada posljednji gost ode), domaćin se prekrsti i svijeću gasi isključivo tako što je prelije sa malo slavskog osveštanog vina.

„Svijeća i čirak se nakon toga odlažu pred ikonu, gdje treba da stoje do sljedeće godine. Ponovo se pale prilikom zajedničkih kućnih molitvi tokom cijele godine, sve dok se u potpunosti ne potroše“, navodi se.

Narodna vjerovanja i gatanja o sudbini doma

Slavsku svijeću pali domaćin. Vjeruje se da je dobar znak ako se svijeća lako i odmah zapali, dok se u narodu smatra lošim znakom ako se ugasi sama od sebe. Prema nekim starim tumacenjima, to je čak moglo da predskazuje smrt nekoga u kući, prenosi portal Srbija Danas.

Po tome kako se svijeća pali, kako gori i kako se gasi, u narodu se oduvijek gatalo o sudbini kuće i ukućana:

  • Krivljenje ili lomljenje: Nije dobro ako se svijeća sve vrijeme krivi ili prelomi, što se takođe smatra lošim predznakom za ukućane.

  • Nepravilno sagorijevanje: Nije dobro ni kada svijeća sve vrijeme „suzi“ i ne sagorijeva lijepo, već stalno kaplje.

  • Tumačenje dima: Po završetku slave svijeća se gasi vinom, pa se po dimu gata šta će se desiti u budućnosti. Ako dim ide pravo u vis, to je dobar znak. S druge strane, ako dim krivuda, može se očekivati bolest u kući ili kod stoke, dok se vjeruje da će se razboljeti onaj ukućanin prema kome dim direktno krene.