Stereotip o najstarijoj djeci kao najzrelijima i najozbiljnijima opšte je poznat, ali redoslijed rođenja u porodici oblikuje nas na puno dubljem nivou. Uloge koje preuzimamo u djetinjstvu definišu kakve ćemo osobe postati, što je ključno za to kako ćemo se ponašati u odraslom dobu, piše YourTango.

Teško traže pomoć

Najstarija djeca odrastaju s očekivanjem da su ona o kojima roditelji ne moraju da se brinu. Pretpostavka je da kao najstariji moraju biti pametniji i zreliji. Iako to nije uvijek istina i vjerujem da je starijoj braći i sestrama pomoć jednako potrebna, ta se osobina često prenosi u odraslo doba.

Možda ste i sami najstarije dijete, pa se u ovome prepoznajete. Svako najstarije dijete koje poznajem osoba je kojoj se drugi obraćaju za pomoć, a rijetko ko se sjeti da pita da li njemu treba nešto. Tu dinamiku primjećujem čak i u svojoj porodici. Kada se naviknete da se drugi oslanjaju na vas, teško je preokrenuti ulogu i zatražiti podršku.

Sklonost perfekcionizmu

Tokom odrastanja, najstarija djeca internalizuju mnoga očekivanja koja su im nametnuta, a većina se odnosi na odgovornost i brigu za druge.

Kada ste navikli da se od vas očekuje poštovanje određenog standarda, lako se razvije sklonost perfekcionizmu. Zbog toga se javlja potreba da se svaki zadatak obavi savršeno i da se zadovolje visoki kriterijumi koje ste sebi sami postavili.

Strogi su prema sebi

Kada postanete stariji brat ili sestra, često dobijete zadatak da budete uzor mlađima. Vaš je posao da postavite dobar primjer. Odrastanje s takvom vrstom odgovornosti može vas učiniti strožima prema sebi nego što su to osobe bez tog pritiska. To se ne odnosi samo na porodične situacije.

Kao odrasla osoba, možda osjećate krivicu jer niste ustali na trening u šest ujutro ili zato što ste zakasnili pet minuta na posao. Kada vam u djetinjstvu stalno govore da morate biti bolji, ta očekivanja se preliju i u odrasli život. Čak i kada vas niko drugi ne pritiska, sami nastavljate da postavljate visoke standarde.

Tuđe potrebe stavljaju ispred svojih

Osim što su strogi prema sebi, najstarija djeca često stavljaju druge na prvo mjesto. Tokom odrastanja, roditelji obično prebacuju više odgovornosti na stariju djecu, naročito u čuvanju mlađih. To nekad prelazi u oblik roditeljske uloge, što je zaseban problem. Ipak, i svakodnevne obaveze, poput čuvanja mlađe braće i sestara uveče ili vožnje u školu, stvaraju takvu dinamiku.

Tako se naviknete da stavljate tuđe potrebe ispred sopstvenih, a s tom praksom nastavljate i kada odrastete. Postajete osoba koja nudi pomoć, provjerava da li su svi dobro i brine se za druge prije nego što uopšte pomisli na sebe.

Prirodno preuzimaju inicijativu

Iako su najstarija djeca često samokritična i teško traže pomoć, takva iskustva ih pripremaju za preuzimanje vođstva. Zbog toga u odraslom dobu mogu da budu sjajni lideri.

Navikli su da donose odluke i usmjeravaju druge. To se prenosi i u odraslo doba, bilo da se radi o vođenju poslovnog projekta ili izboru restorana za večeru. Za najstarije dijete, kontrola nad situacijom prirodan je i poznat osjećaj.

Zadirkuju one koje vole

A sada nešto što moj stariji brat obožava. Najstarija braća i sestre gotovo su uvijek majstori u zadirkivanju. Tačno znaju kako da isprovociraju mlađe i koriste to kad god stignu. Prema mom iskustvu, ta osobina definitivno ostaje i u odraslom dobu.

Kao odrasli, to isto možete raditi prijateljima ili partneru – zaigrano ih zadirkivati ili dobaciti komentar samo da izazovete reakciju. Možda je zadirkivanje postalo vaš način pokazivanja ljubavi. Iako je to obično bezazlena zabava, onima koji su na meti takvo ponašanje može biti prilično iritantno.

(SuperŽena)