Određene rečenice, ako ih djeca redovno slušaju tokom odrastanja, pružaju im osjećaj sigurnosti i uče ih kako da ostanu vjerni sebi, piše „YourTango“.

„Tu smo za tebe, šta god da se dogodi“

Roditelji koji djeci pružaju bezuslovnu podršku pomažu im da izrastu u samopouzdane odrasle osobe. Njihovu vrijednost ne povezuju s uspjesima, već im jasno daju do znanja: „Tu smo za tebe, šta god da se dogodi“.

Takva djeca kasnije se lakše odlučuju na rizik i ne plaše se grešaka. Naučila su da cijene trud i put do cilja, a ne samo konačni rezultat.

„Šta misliš, kako se oni osjećaju?“

Neki roditelji toliko su usredsređeni na osjećanja svog djeteta da pritom zanemaruju važnost razvijanja empatije. Mogu čak i da ga kazne zbog loših odluka, a da mu ne objasne kako sljedeći put može bolje da postupi.

Roditelji koji podstiču empatiju djeci postavljaju pitanja poput: „Šta misliš, kako se druga osoba osjeća?“.

Tako ih uče da razmišljaju i o osjećanjima drugih. Pritom se trude da dobro upoznaju svoje dijete, pokazuju mu razumijevanje i sopstvenim primjerom uče ga ljubaznosti prema drugima.

„Čujem te“

Osjećaj da nas neko zaista sluša temelj je dobrih odnosa, ali roditelji ponekad zaboravljaju koliko je važno posvetiti pažnju sopstvenoj djeci. Zbog brojnih obaveza često su rastreseni i ne posvećuju im dovoljno vremena. Tako djeca mogu da steknu utisak da treba da skrivaju svoja osjećanja i ugađaju drugima kako bi bila prihvaćena.

S druge strane, pažljivi i obzirni odrasli ljudi nisu samo slušali roditelje kako izgovaraju „Čujem te“, već su zaista osjećali da ih razumiju.

Zajedničko kvalitetno provedeno vrijeme pružalo im je osjećaj pripadnosti, a u razgovorima su se osjećali sigurno jer su ih roditelji aktivno slušali, umjesto da se samo pretvaraju da ih prate.

„Vjerujem u tebe“

Umjesto da odmah uskaču i rješavaju dječje probleme, dobri roditelji daju djeci priliku da sama pronađu rješenje. Pritom im pružaju podršku riječima „Vjerujem u tebe“ i grade njihovo samopouzdanje dozvoljavajući im da pogriješe i nešto nauče iz svojih grešaka.

Takva djeca u odraslom dobu lakše se usuđuju na nove izazove i znaju iskreno da se raduju tuđim uspjesima. Ne plaše se da postavljaju nove ciljeve, a prema drugima su pažljivija jer su i sama tokom odrastanja dobijala razumijevanje i podršku.

„Šta sljedeći put možeš da uradiš drugačije?“

Djeca koja odmalena uče da iz grešaka mogu nešto da nauče lakše se nose s neuspjehom od one djece koja su zbog grešaka kažnjavana.

Ne odrastaju sa strahom od greške niti osjećaju potrebu da skrivaju sopstvene neuspjehe. Umjesto toga, roditelji ih podstiču na razmišljanje pitanjima poput: „Šta sljedeći put možeš da uradiš drugačije?“ i tako im pomažu da iz svakog iskustva izvuku pouku.

Kao odrasli, sigurniji su u sebe kada se suoče s izazovima i lakše prihvataju kritiku. U poslovnom i privatnom životu spremniji su da uče i napreduju jer se ne povlače kada im neko ukaže na problem.

„Hajde da razgovaramo o tome“

Dobri roditelji ne izbjegavaju neprijatne razgovore niti osuđuju djecu zbog njihovih osjećanja. Kada su djeca preplavljena emocijama, pružaju im osjećaj sigurnosti svojom prisutnošću i riječima poput: „Hajde da razgovaramo o tome“.

Takva djeca mogu da izrastu u emocionalno zrele odrasle osobe koje se ne plaše da govore o svojim osjećanjima. Ne moraju da skrivaju emocije niti da se stalno brane od osude.

U njihovim porodicama podsticala se otvorena komunikacija, što se kasnije pozitivno odražava na njihove odnose s drugima i samopoštovanje.

„To zvuči teško“

Mnogi roditelji upadaju u zamku davanja savjeta koje djeca nisu tražila. Iako im je namjera da pomognu, nuđenje rješenja umjesto razumijevanja i emocionalne podrške može kod djeteta stvoriti osjećaj da njegovi problemi i osjećanja nisu važni.

Kada roditelji umjesto toga redovno govore „To zvuči teško“ ili „Razumijem te“, daju djeci prostor da prožive svoje emocije, umjesto da ih potiskuju.

Tako uče da prepoznaju sopstvena osjećanja i nose se s njima, što im može pomoći da izrastu u emocionalno stabilne i sigurne odrasle osobe, piše Super Žena.