Iako na prvi pogled zvuči jednostavno, jer roditelji prije svega brinu o tome da im djeca budu sigurna i zdrava, roditeljska uloga zapravo je sve samo ne jednostavna. Dok je nježan pristup u vaspitanju, poznat kao „gentle parenting“, proteklih godina bio apsolutni hit, danas se sve više roditelja vraća tradicionalnijim i autoritativnijim stilovima. Ipak, definicija „dobrog roditelja“ i te kako se mijenjala kroz decenije. Evo kako su pojam dobrog vaspitanja doživljavali ljudi rođeni od pedesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka.

Pedesete: Tradicija, stabilnost i poslušnost

Život pedesetih godina prošlog vijeka bio je veoma tradicionalan. Mladi su se rano vjenčavali i zasnivali porodice, što je nakon Drugog svjetskog rata dovelo do velikog talasa bejbi-buma. Porodice su se masovno selile iz gradova u predgrađa, gdje se živjelo u idiličnom okruženju iza bijelih drvenih ograda.

U to vrijeme i muškarci i žene bili su čvrsto vezani za tradicionalne rodne uloge. Očevi su bili jedini hranitelji porodice koji su cijeli dan provodili na poslu, dok su majke ostajale kod kuće i u potpunosti preuzimale brigu o djeci. Vaspitavala su se poslušna i korisna djeca koja su tačno znala koja im je uloga u porodici. Dobar roditelj tada je bio onaj koji je obezbijedio dobar život i uskladio se sa društvenim očekivanjima.

Šezdesete: Rušenje kalupa i veća pažnja prema djetetu

Porodični život šezdesetih u početku se nije previše razlikovao od prethodne decenije. Nuklearna porodica sa tradicionalnim ulogama i dalje je bila dominantna, a istoričari ističu da su porodice iz tog vremena neprestano upoređivane sa onima iz popularnih televizijskih serija. Međutim, šezdesete su donijele i duboka politička previranja te uspon kontrakulture.

Ljudi su počeli da preispituju postojeći način života i pitaju se da li je on zaista najbolji izbor za budućnost, što je snažno uticalo na porodičnu dinamiku.

Djeca rođena šezdesetih bila su prva koja su shvatila da roditelji ne moraju da budu zatvoreni u stroge, unaprijed zadate uloge. Roditelji su počeli više da se posvećuju djeci na individualnom nivou – bili su opušteniji i pružali su im podršku za uspjeh u životu.

Sedamdesete: Borba za ravnopravnost i sloboda za djecu

Sedamdesete su donijele pravu buru promjena. Žene su se izborile za veću ravnopravnost i sve češće počele da rade van kuće, čime je srušena slika klasične domaćice koja provodi cijeli dan sa djecom. Uz promjene zakona, bio je u porastu i broj razvoda.

Djeca iz sedamdesetih imala su roditelje koji su bili prisutni u njihovom životu, ali su im istovremeno dozvoljavali veliku samostalnost i donošenje sopstvenih odluka. Taj „zlatni srednji put“ omogućio im je da slobodno istražuju svijet, a da u pozadini ipak imaju odrasle na koje mogu da se oslone.

Osamdesete: Više slobode, ali i osjećaj da su roditelji bili pomalo distancirani

Osamdesetih godina roditelji su bili znatno opušteniji i manje su nadgledali svaki korak svoje djece. Smatralo se da djeca sama treba da rješavaju probleme, što im je, s jedne strane, pomoglo da izgrade veliku otpornost i samostalnost. S druge strane, dio djece osjećao je da su im roditelji bili previše distancirani i da su na njih prebacivali previše odgovornosti.

Srećom, u to vrijeme društvo su djeci pravili rani oblici tehnologije i procvat zabavne industrije predvođene MTV-jem. Iako su odrasli shvatili koliko je važno dati djeci slobodu, mnoge stvari koje su njihovi roditelji radili danas ipak ne bi ponovili, piše YourTango.

(SuperŽena)