Kada pokušamo da se prisjetimo najranijih trenutaka iz djetinjstva, obično nam se u sjećanju javljaju slike porodičnog doma, dvorišta ili nekog događaja iz perioda kada smo imali oko tri godine.

Jedno od najvećih istraživanja najranijih uspomena, u kojem je učestvovao 6.641 ispitanik, pokazalo je da prosječna starost u trenutku nastanka prve uspomene iznosi 3,2 godine.

Ipak, pojedini učesnici tvrdili su da se sjećaju događaja iz prve godine života, što je otvorilo pitanje koliko su takva sjećanja pouzdana.

Da li su naše najranije uspomene stvarne?

U pomenutom istraživanju čak 38,6 odsto ispitanika navelo je da njihova prva uspomena potiče iz perioda kada su imali dvije godine ili manje.

Međutim, naučnici upozoravaju da dio tih sjećanja možda nije nastao iz neposrednog iskustva.

Moguće je da su pojedine uspomene formirane na osnovu porodičnih priča, fotografija i fragmenata informacija koje su ljudi tokom godina povezivali u jedinstvenu sliku.

Takva sjećanja osobi mogu djelovati potpuno stvarno, iako ne predstavljaju vjeran zapis događaja.

Djeca pamte više nego što mislimo

Dugo se vjerovalo da mala djeca jednostavno nisu sposobna da stvaraju dugotrajna sjećanja.

Istraživanje Patriše Bauer sa Univerziteta Emori i Marine Larkine pokazalo je da je situacija složenija.

Naučnice su pratile 83 trogodišnjaka koji su sa roditeljima razgovarali o događajima iz prethodnih mjeseci, poput rođendana ili odlaska u zoološki vrt.

Kada su djecu ponovo ispitivale nekoliko godina kasnije, utvrdile su da su petogodišnjaci i sedmogodišnjaci pamtili više od 60 odsto tih događaja.

Nasuprot tome, djeca uzrasta od osam i devet godina sjećala su se manje od 40 odsto.

Ovi rezultati ukazuju na to da se sjećanja u ranom djetinjstvu formiraju, ali da značajan dio njih vremenom postaje nedostupan.

Šta su naučnici otkrili snimanjem mozga beba?

Posebnu pažnju privuklo je istraživanje naučnika sa Univerziteta Jejl, objavljeno u martu 2025. godine u naučnom časopisu „Science“.

Istraživači su pomoću funkcionalne magnetne rezonance pratili aktivnost mozga 26 beba uzrasta od četiri do 25 mjeseci.

Djeci su prikazivane fotografije lica, predmeta i različitih prizora, nakon čega su istraživači provjeravali da li prepoznaju ranije viđene slike.

Rezultati su pokazali povezanost između aktivnosti hipokampusa, dijela mozga važnog za formiranje sjećanja, i kasnijeg prepoznavanja fotografija.

Ta povezanost bila je izraženija kod beba starijih od godinu dana.

Istraživanje je tako pružilo dokaze da mozak već u veoma ranom uzrastu može da bilježi pojedinačna iskustva.

Ipak, naučnici naglašavaju da prepoznavanje fotografija nije isto što i svjesno prisjećanje događaja, kao i da studija ne dokazuje da takva sjećanja opstaju do odraslog doba.

Da li su uspomene izgubljene ili samo skrivene?

Odgovor na ovo pitanje naučnici pokušavaju da pronađu i istraživanjima na životinjama.

Eksperimenti na miševima pokazali su da se pojedina rano formirana sjećanja mogu ponovo aktivirati čak i nakon što životinje prestanu da pokazuju da ih pamte.

U jednom istraživanju naučnici su stimulacijom određenih nervnih ćelija u hipokampusu uspjeli da ponovo izazovu ponašanje povezano sa prethodno naučenim iskustvom.

Slični nalazi zabilježeni su i u eksperimentima na pacovima.

Jedno od mogućih objašnjenja dječje amnezije povezano je sa intenzivnim razvojem mozga tokom prvih godina života.

U tom periodu nastaju nove nervne ćelije i mijenjaju se veze među njima, što može otežati kasnije prisjećanje ranijih iskustava.

Druga pretpostavka jeste da uspomene ostaju sačuvane, ali da odrasli nemaju odgovarajuće načine da ih ponovo prizovu.

Prve godine života ipak ostavljaju trag

Iako se većine događaja iz najranijeg djetinjstva ne sjećamo, to ne znači da oni nisu uticali na naš razvoj.

Istraživanja ukazuju na to da rana iskustva mogu ostaviti trag u pamćenju i ponašanju, čak i kada ih kasnije ne možemo svjesno prizvati.

Naučnici još nemaju konačan odgovor na pitanje zbog čega nastaje dječja amnezija, niti su dokazali da se zaboravljena sjećanja iz najranijeg djetinjstva mogu vratiti kod odraslih ljudi.

Ipak, novija otkrića mijenjaju ranije pretpostavke o sposobnostima mozga beba i otvaraju prostor za dalja istraživanja ljudskog pamćenja.

(Glas Srpske)