Ako su djeca tokom odrastanja bila izložena frustrirajućim roditeljskim navikama, postoji velika vjerovatnoća da će ih kao odrasli ljudi rjeđe posjećivati.
Razlog je jednostavan: ne žele da se izlažu toksičnim obrascima, kritikama ili osjećaju krivice.
Iako bi roditeljski dom trebalo da im predstavlja sigurno utočište, štetna atmosfera tjera ih da ga u potpunosti izbjegavaju.
Roditeljev novi partner im se ne sviđa
Kad jedan od roditelja nakon razvoda uđe u novu vezu, odrasloj djeci prilagođavanje na novu porodičnu dinamiku može biti izazovno.
Ono što im je potrebno jeste podrška i prijatna atmosfera, naročito jer uz sopstvene obaveze jedva pronalaze vrijeme za sebe.
Odbijanje novih partnera često proizilazi iz loših iskustava iz djetinjstva, na primer ako je roditelj često mijenjao partnere ili su te nove osobe unosile nemir u porodicu.
Takva iskustva smanjuju želju za posjećivanjem.
Pretjerana kritičnost roditelja
Pretjerano kritični pojedinci često se fokusiraju na tuđe mane kako bi kompenzovali ličnu nesigurnost.
Kada se roditelj fokusira isključivo na greške svoje djece, dijeli neželjene savjete i neprestano ih ispravlja, to s vremenom postaje prevelik teret.
U odraslom uzrastu takva djeca znaju da od roditelja ne mogu očekivati potrebnu emocionalnu sigurnost.
Jednostavno, ako se ne osjećaju prijatno i ne primaju podršku, odrasla deca neće ulagati vrijeme ni energiju u odnos.
Posljednje što im treba jeste da ih roditelji omalovažavaju umjesto da kvalitetno provode vrijeme.
Tretiraju ih kao da su još djeca
Dominantni roditelji teško prihvataju da su im djeca odrasla i samostalna, a gubitak kontrole nad njihovim životom u njima izaziva osjećaj preopterećenosti.
Kao kompenzaciju, prema odrasloj djeci odnose se kao da su mala i rješavaju njihove probleme umjesto njih kako bi se osjećali važno i zadržali privid kontrole.
Za roditelje čiji se čitav identitet zasniva na roditeljskoj ulozi, spoznaja da ih odraslo dijete više ne treba može biti zbunjujuća, ali nezdravi mehanizmi kojima se nose s tom promjenom samo dodatno udaljavaju djecu.
Ne poštuju njihove granice
Roditelji mogu na razne načine narušiti granice svoje odrasle dece, ponekad i nesvjesno.
Na primjer, ne poštuju njihovu privatnost ili bez dozvole dijele detalje iz njihovog života s drugima. Iako takvi pojedinačni propusti mogu da se isprave, situacija postaje problematična kada se pretvori u ustaljeni obrazac ponašanja.
Prekid kontakta s roditeljem nije pasivna ni ishitrena odluka.
Psihološkinja dr Lusi Blejk objašnjava da je to težak potez koji proizilazi iz zameranja i loše komunikacije, ali se na kraju svodi na zaštitu lične dobrobiti.
Psihološkinja Lin Margolis navodi da se roditelji s manjkom samosvijesti često koriste nametanjem osećaja krivice kako bi se nosili s prirodnim procesom odvajanja djece.
Umjesto da priznaju da se osećaju usamljeno, govore stvari poput: "Više nikad nemaš vremena za mene" ili "Očigledno ti je život toliko dobar da ti više ne trebam".
Međutim, posramljivanje djece jer su započela sopstveni život ne vodi zbližavanju, već ih dodatno udaljava i smanjuje im želju za posjećivanjem.
Izbjegavaju razgovor o traumama iz djetinjstva
Roditelj može pružiti emocionalnu podršku odraslom detetu u razgovoru o traumama iz detinjstva, čak i ako se ne slaže s djetetovim viđenjem situacije.
Ipak, studija objavljena u časopisu The Gerontologist pokazuje da roditelji često kao glavne uzroke napetosti ističu lošu komunikaciju i sukobe.
S obzirom na to da pripadnici generacije Z i milenijalci sve više povezuju svoje sadašnje probleme s iskustvima iz djetinjstva, ne čudi što ova tema češće dovodi do sukoba.
Razgovor o tome može biti neprijatan, ali kada roditelji odbiju da pokažu empatiju i stvore sigurno okruženje, čine više štete nego koristi.
Istraživanje iz 2023. potvrđuje da je osjećaj da vas sagovornik čuje i razumije temelj zdravih odnosa.
Taj osjećaj pomaže u rješavanju sukoba i podstiče lični razvoj. Međutim, kada roditelj nameće neželjene savjete ili odbacuje drugačije mišljenje, stvara se jaz.
Ipak, odrasla djeca koja odluče da ne posjećuju roditelje, pogotovo one koji uporno ignorišu njihove potrebe i granice, preuzimaju kontrolu nad situacijom i svoju energiju ulažu u odnose koji ih ispunjavaju.
Kada roditelji odbijaju da preuzmu odgovornost za svoje postupke iz prošlosti, kod djece stvaraju osjećaj da su njihova osjećanja nevažna i neshvaćena.
Psiholog Džefri Bernstin upozorava da su takvi roditelji skloni ponašanjima koja mogu narušiti razvoj empatije i lični rast njihove djece.
Ključno je pronaći zdravu ravnotežu, jer u suprotnom obje strane mogu negativno uticati jedna na drugu, što dovodi do napetosti i udaljavanja.
Nedostatak empatije
Manjak empatije u odnosu roditelja i djeteta ogleda se na različite načine.
Roditelji mogu da manipulišu percepcijom stvarnosti, što se naziva "gaslighting", ili jednostavno ne slušati šta im djeca govore.
Djeca koja su odrasla uz neempatične roditelje često se osjećaju kao da nikada nisu bila dovoljno dobra, cijenjena ili voljena.
Tokom rane odrasle dobi, djeci je potrebna stabilnost i sigurno utočište koje roditeljski dom treba da im pruži.
Ako roditelji postupaju suprotno, ugrožavaju njihovu dobrobit i izlažu ih dodatnom stresu, zbog čega se djeca najčešće distanciraju.
Previše se oslanjaju na odraslu djecu
Roditelji koji ne znaju da se nose sa sopstvenim životom ili imaju nisko samopouzdanje ponekad se oslanjaju na djecu kako bi stvorili privid stabilnosti.
Nakon što djeca odrastu i odsele se, ta zavisnost se može pretvoriti u manipulaciju.
Pokušajima da kontrolišu njihove životne odluke ili da rješavaju probleme umesto njih, ovi roditelji uništavaju svaku priliku za zdrav odnos.
Istraživanje iz 2023. pokazuje da se mnogi roditelji i odrasla djeca osjećaju udaljeno jedni od drugih zbog loše komunikacije. Mnogi su svjesni problema i smatraju da su promjene društvenih normi dodatno opteretile njihov odnos.
Roditelji koji svaku interakciju pretvaraju u sukob stvaraju haotično i toksično okruženje.
Njihova deca zato nastoje da izbjegnu bilo kakav sukob i da se drže dalje od izvora napetosti, uključujući roditeljski dom.
Komentari (0)