Ali kada stigne prva plata, mnogi mladi prvi put ostaju sami pred pitanjima koja će ih pratiti čitavog života – koliko da potrošim, koliko da ostavim sa strane, kako funkcioniše kredit i šta inflacija zapravo radi mom novcu?
Problem je što finansijski život ne počinje tek kada dobijemo prvi posao. Mladi mnogo ranije kupuju preko interneta, koriste kartice i donose odluke o novcu, a finansijska pismenost sve više postaje jedna od osnovnih životnih vještina.
Zato bi možda neke od najkorisnijih školskih lekcija mogle da stanu u sedam sasvim praktičnih pitanja.
1. Nije isto željeti nešto i moći to sebi da priuštimo
Prva lekcija ne zahtijeva ni banku ni komplikovane formule.
Ako imate 50.000 dinara i potrošite 45.000, činjenica da ste nešto mogli da platite ne znači nužno da ste to sebi mogli da priuštite.
Budžet nije kazna niti zabrana trošenja. Njegova svrha je da unaprijed odlučimo gdje želimo da ode naš novac, umjesto da krajem mjeseca pokušavamo da shvatimo gdje je nestao.
2. Fond za nepredviđene troškove dolazi prije velikih planova
Pokvari se telefon. Stigne neočekivan račun. Automobil mora kod majstora. Ostanete bez posla.
Finansijski problemi često ne nastaju zato što se dogodilo nešto nevjerovatno, već zato što se dogodilo nešto sasvim očekivano za šta nismo bili spremni.
Zato je jedna od prvih korisnih navika odvajanje novca za nepredviđene troškove, čak i kada u početku možemo da izdvojimo samo malu sumu.
3. Kredit nije dodatni novac
Kartica, dozvoljeni minus i kredit mogu da stvore vrlo opasan osjećaj da raspolažemo sa više novca nego što zaista imamo.
Ali pozajmljeni novac ima cijenu.
Zato mladi ne bi trebalo da znaju samo šta je kamata na času matematike, već i koliko će stvarno vratiti banci ako pozajme određenu sumu, šta znači efektivna kamatna stopa i šta se dešava kada kasne sa obavezama.
To su situacije sa kojima će se u stvarnom životu gotovo sigurno susresti.
4. Inflacija znači da isti novac vremenom kupuje manje
Ako nešto danas košta 1.000 dinara, a cijene rastu, ista novčanica za nekoliko godina neće imati istu kupovnu moć.
To je suština inflacije koju je mnogo lakše razumjeti na računu iz prodavnice nego kroz definiciju naučenu napamet.
Upravo zbog toga postoji razlika između čuvanja novca, štednje i investiranja.
5. Štednja i investiranje nisu ista stvar
Štednja obično služi za sigurnost i ciljeve za koje će nam novac biti potreban relativno uskoro. Investiranje podrazumijeva prihvatanje određenog rizika u očekivanju potencijalnog prinosa tokom dužeg perioda.
I nijedan prinos nije zagarantovan samo zato što je neko na internetu nacrtao grafikon koji ide nagore.
Finansijska pismenost ne znači učiti djecu koju akciju, fond ili kriptovalutu da kupe. Znači naučiti ih da razumiju odnos rizika i potencijalnog prinosa, troškove, prevare i činjenicu da ulaganje može donijeti i gubitak.
6. Vrijeme može biti vrijednije od velike početne sume
Jedan od finansijskih pojmova koji zvuči komplikovano dok se ne pokaže na jednostavnom primjeru jeste složeni prinos.
Poenta je da tokom dugog perioda potencijalni prinos ne ostvarujemo samo na prvobitno uloženi novac, već i na ranije ostvarene prinose.
Zato početak štednje ili dugoročnog ulaganja u dvadesetim godinama može imati sasvim drugačiji rezultat od početka deset ili dvadeset godina kasnije.
Naravno, nijedan procenat prinosa nije obećanje, a stvarni rezultat zavisi od tržišta, inflacije, poreza, naknada i rizika.
Ali razumijevanje efekta vremena jedna je od najvažnijih finansijskih lekcija.
7. Ako djecu o novcu uče samo roditelji, nemaju svi istu početnu poziciju
Ovo je možda i najveći problem.
Jedno dijete odrasta u porodici u kojoj se otvoreno govori o budžetu, kreditima, štednji, porezima i investicijama. Drugo može prvi ozbiljan razgovor o kamati voditi tek sa bankarskim službenikom kada poželi da uzme kredit.
A tada je mnogo skuplje učiti na greškama.
Možda nam ne treba još jedan predmet
Finansijska pismenost ne mora nužno da znači još jedan udžbenik, ocjene i definicije koje će djeca naučiti za kontrolni, pa zaboraviti.
Mnogo korisnije bilo bi rješavati stvarne probleme.
Koliko stvarno košta telefon kupljen na rate? Koliko ćemo ukupno vratiti za kredit? Koliko treba da odvajamo svakog mjeseca da bismo za godinu dana imali određenu sumu? Kako prepoznati finansijsku prevaru? Šta se dešava sa štednjom kada cijene rastu?
Jer školovanje traje desetak ili dvadesetak godina.
A odluke o novcu donosimo gotovo svakog dana do kraja života.
Možda zato jedna od najvažnijih lekcija koju djeca mogu da ponesu iz škole nije kako da postanu bogata, već kako da ne dozvole da novac kojim raspolažu upravlja njima, umjesto da oni upravljaju njime.
Komentari (0)