Na Njuškalu se tako mogu pronaći primjerci sa vrlo visokim traženim cijenama. Za primjerak „Posljednje večere” prodavac iz Brezovice kod Zagreba traži čak 4.644,44 evra, dok je jedan komplet u Zagrebu oglašen za 4.640 evra.

Druga „Posljednja večera” u Vinkovcima ponuđena je za 3.000 evra, primjerak iz Zaprešića za 2.800 evra, a u Bjelovaru za 2.150 evra. Za uokvireno „Uskršnje jutro” u Čakovcu traži se 2.350 evra, dok je goblen „Sisi” u Osijeku oglašen za 1.500 evra. Za istu cijenu nude se i kolekcija od 19 originalnih Vilerovih goblena, goblen „Ljetni dan” te peti poen gobleni u Rijeci.

Oglašena cijena ipak ne znači da goblen toliko i vrijedi na tržištu niti da će za taj iznos pronaći kupca. Riječ je o iznosima koje su odredili prodavci, a bez podataka o realizovanim prodajama ne može se zaključiti kolika je stvarna tržišna vrijednost pojedinog primjerka. Vlasnici u nju očigledno uračunavaju originalnost predloška, veličinu, zahtjevnost motiva, očuvanost, okvir, starost, ali i ogroman broj sati koji je neko proveo izrađujući sliku. Zato pojedini primjerci imaju i veliku sentimentalnu vrijednost jer je goblen koji danas završi na oglasniku decenijama ranije mogao izrađivati član porodice, bod po bod.

Priča koja je počela u Berlinu

Iza goblena koje mnogi jednostavno nazivaju „Vilerovima” krije se njemačka kompanija sa istorijom dužom od 130 godina. Jakob Viler osnovao je posao 1. aprila 1893. godine u Berlinu. U ponudi je imao i ručne radove koje je putem oglasa u časopisima predstavljao kupcima u Njemačkoj, Austriji, na Balkanu i u južnoj Rusiji. Među prvim motivima bili su „Delftski mlin” i „Brod”. Kupci nisu dobijali samo uzorak prema kojem će raditi, nego komplet potreban za izradu, što se pokazalo kao vrlo uspješan poslovni model.

Prvi katalog pojavio se 1905. godine u tiražu od 2.000 primjeraka sa jastucima, prekrivačima, zidnim ukrasima i slikama za vezenje. Posao je brzo rastao, pa je već 1913. katalog imao 72 stranice i tiraž od 25.000 primjeraka, a Viler je imao više od 20.000 kupaca. Bio je to rani oblik kataloške prodaje u kom bi kupac odabrao motiv, naručio materijal i zatim kod kuće izrađivao sliku.

Povratak starih klijenata i čuvena „Posljednja večera”

Nakon Prvog svjetskog rata posao je pretrpio velike probleme, ali se stara klijentela postupno vratila, a među zemljama iz kojih su ponovo stizale narudžbine bila je i tadašnja Jugoslavija. Vilerovi proizvodi prodavali su se i u Čehoslovačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Holandiji, Švajcarskoj i SAD, a do kraja 1920-ih prodavali su se u čak 40 zemalja. Povodom 40. godišnjice firme 1933. godine u ponudu je uvedena „Posljednja večera” prema slavnom djelu Leonarda da Vinčija, što je ostao jedan od njenih najzanimljivijih motiva do danas.

Komplet za izradu tog motiva moguće je kupiti i danas po cijeni od 545 evra. Prema aktuelnoj ponudi, motiv „Das hajlige abendmal” dimenzija je približno 136 puta 50 centimetara, izrađuje se sa 56 boja i kombinuje goblenski i peti poen bod. To donekle objašnjava zašto su veliki ručno izrađeni primjerci bili toliko cijenjeni u porodicama, jer je kupovina kompleta bila tek početak pred sate i sate zahtjevnog ručnog rada.

Preživljavanje ratnih razaranja i obnova posla

Drugi svjetski rat ponovo je prekinuo brojne poslovne veze, ali su veze sa Bugarskom i Jugoslavijom smatrane toliko važnima za devizno poslovanje da je firma nastavila dobijati tkanine i pređu. U posljednjim danima rata 1945. godine poslovni prostor u Berlinu je bombardovan i potpuno je izgorio, ali je najvažniji dio poslovne ostavštine preživio jer je dokumentacija sa uzorcima i podacima o bojama bila zazidana u skloništu privatne kuće vlasnika. Nakon rata firma je ponovo počela poslovati u Bukstehudeu pokraj Hamburga pod Rudolfom Vilerom, a Balkan je bio jedan od prvih dijelova tržišta koji je ponovo oživio.

Posebno zanimljivo razdoblje počinje 1970. godine kada je firmu preuzeo trgovac tekstilom Hans Jirgen Bek. On je krenuo u obnovu starih predložaka, a dio izgubljenih uzoraka pronađen je upravo na području tadašnje Jugoslavije. Obnovljena je i stara paleta boja, pa su se ponovo mogli proizvoditi stari motivi, ali i razvijati novi.

Jugoslavija kao jedno od ključnih tržišta

Nakon tridesetogodišnje pauze 1972. pojavio se novi katalog „Original Viler gobelin velbekant”, a firma se ponovo širila putem oglasa po Evropi i prekomorskim zemljama. Bivša Jugoslavija imala je posebno mjesto jer su se predlošci izuzetno dobro prodavali putem kataloga, listova sa novitetima, posjeta trgovačkih predstavnika i sajmova. Posao je u tom razdoblju narastao do 60 zaposlenih i oko 400 kvadratnih metara prostora. Zbog toga činjenica da se danas toliko starih Vilerovih goblena pojavljuje u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i drugim državama nastalim raspadom Jugoslavije nije slučajnost.

Početkom 1980-ih Viler je počeo dodatno razvijati izuzetno fine radove u peti poen tehnici, među kojima su bile i ikone. Najzahtjevnije varijante imale su čak 14 uboda na samo jednom centimetru, što je sama firma opisivala kao pravi umjetnički rad. Upravo tu leži velik dio nekadašnje privlačnosti goblena, jer se nije kupovala gotova slika, nego komplet i predložak, dok je konačno djelo nastajalo dugotrajnim radom.

Kraj zlatnog razdoblja i modernizacija

Koliko je jugoslovensko tržište bilo važno najbolje pokazuje to što je rat u Jugoslaviji početkom 1990-ih okončao razdoblje procvata kompanije. Posao je ponovo krenuo silaznom putanjom, a 1993. godine, povodom stote godišnjice, objavljen je posljednji veliki katalog koji je danas digitalizovan i još uvijek dostupan na zvaničnoj stranici. Početkom 2000-ih tržište ručnih radova već se ozbiljno smanjivalo, pa je firma prolazila kroz nekoliko promjena vlasnika i više puta se približila zatvaranju.

Godine 2020. firma je dobila novog vlasnika, a poslovanje je preseljeno iz Njemačke u Austriju, što je uključivalo prevoz deset paleta materijala ukupne mase oko dvije tone. Modernizovana internet trgovina otvorena je u maju iste godine. Viler tako nije nestao, već je tradicija preživjela i danas u ponudi ima oko 335 motiva za goblen i peti poen te oko 220 motiva za bod križića. Cijene kompleta zavise od veličine i zahtjevnosti, pa tako motiv „Pinki” stoji 102 evra, „Kinderscene” 180 evra, dok pojedini veći radovi stoje više od 300 evra.

(Telegraf)