Kada razmišljamo o genetici, najčešće govorimo o tome koliko DNK dijete nasljeđuje od roditelja.
Međutim, zanimljivo je i pitanje koliko genetskog materijala dijele dijete i njegova tetka, odnosno sestra jednog od roditelja.
Iako veza nije tako direktna kao između roditelja i djeteta, genetika pokazuje da tetka i sestričina ili sestrić u prosjeku dijele oko 25 odsto DNK.
To ipak ne znači da će kod svake porodice procenat biti potpuno isti. Razlog se krije u načinu na koji se DNK prenosi sa jedne generacije na drugu, kroz svojevrsno genetsko „miješanje“ koje je djelimično nasumično.
Nasljeđivanje gena: Kako roditelji prenose osobine djeci?
Da bismo razumjeli vezu između tetke i djeteta, prvo treba znati kako funkcioniše nasljeđivanje. Svako dijete dobija polovinu svoje DNK od majke i polovinu od oca. Za svaki gen dijete dobija po jednu varijantu, odnosno alel, od svakog roditelja.
Roditelji, međutim, ne prosljeđuju djeci uvijek iste dijelove svoje DNK. Tokom stvaranja jajnih ćelija i spermatozoida dolazi do kombinovanja i nasumičnog raspoređivanja genetskog materijala. Zato braća i sestre, iako imaju iste roditelje, nisu genetski potpuno identični.
U prosjeku, braća i sestre dijele oko 50 odsto DNK, ali konkretan procenat može biti nešto viši ili niži. Sve zavisi od toga koje su dijelove genetskog materijala naslijedili od majke i oca.
Iznenađujuće činjenice: Koliko DNK dijeli dijete sa tetkom?
Tetka je sestra jednog od roditelja. Ako govorimo o tetki sa očeve strane, dijete polovinu DNK dobija od oca, a upravo je otac dio svoje DNK naslijedio od zajedničkih roditelja sa svojom sestrom.
Zbog toga postoji genetska veza između tetke i njenog sestrića ili sestričine. U prosjeku dijele oko 25 odsto DNK.
Ipak, to nije fiksan broj. Genetsko nasljeđivanje je složen proces i svaki put se odvija kroz drugačiju kombinaciju. Otac je od svojih roditelja naslijedio određene dijelove DNK, a zatim svojoj djeci prosljeđuje samo dio tog materijala. Zbog toga dijete može naslijediti neke gene koji su zajednički sa tetkom, dok druge neće.
Drugim riječima, činjenica da su tetka i njen brat ili sestra u prosjeku genetski povezani oko 50 odsto ne znači da će dijete automatski dobiti tačno polovinu onoga što je njegov roditelj naslijedio od svojih roditelja.
Ista tetka: Zašto su neka djeca fizički veoma slična tetki?
Upravo zbog ovog nasumičnog kombinovanja gena, dijete ponekad može veoma da liči na tetku – po boji očiju, obliku nosa, crtama lica, visini ili drugim osobinama.
To ne znači da je dijete „naslijedilo tetkin izgled“ direktno. Genetski materijal se prenosi kroz generacije, pa se određene varijante gena koje postoje u porodici mogu ponovo pojaviti kod djeteta.
Zato se ponekad dogodi da dijete fizički više podsjeća na tetku nego na roditelja. U tome nema ničeg neobičnog – osobine koje su postojale kod bake, deke, tetke ili drugih rođaka mogu se pojaviti kod narednih generacija.
Porodični mozaik: Genetika kao slikovnica života
Najlakše je zamisliti DNK kao ogroman mozaik. Roditelji imaju svoje kombinacije genetskih „dijelova“, a kada dobiju dijete, ono ne dobija identičnu kopiju njihovog mozaika. Umjesto toga, dobija novu kombinaciju dijelova od oba roditelja.
Zbog toga se članovi iste porodice mogu međusobno razlikovati, ali istovremeno imati određene zajedničke osobine.
Veza između tetke i sestrića ili sestričine upravo je posljedica tog zajedničkog porijekla. Oni dijele dio DNK preko zajedničkih predaka – najčešće preko bake i deke sa te strane porodice.
Važno je, međutim, naglasiti da se procenat zajedničke DNK razlikuje od osobe do osobe. Prosječnih 25 odsto predstavlja očekivanu vrijednost za odnos tetke i sestrića ili sestričine, a ne pravilo koje mora biti potpuno isto kod svakog pojedinca.
Zato genetika porodice umije da bude toliko zanimljiva: dijete u sebi nosi kombinaciju osobina i genetskih varijanti koje potiču od više generacija predaka, pa se neke porodične karakteristike mogu pojaviti tamo gdje ih najmanje očekujemo.
Komentari (0)