Greške su neizbježan dio odrastanja, a način na koji odrasli reaguju na njih može uticati na to kako će ih djeca doživljavati. Umjesto da grešku povezuju isključivo sa kaznom ili osjećajem srama, djeca kroz takve situacije mogu da nauče da preuzmu odgovornost, priznaju šta se dogodilo i pokušaju da poprave stvari.
Važno je stvoriti osjećaj sigurnosti
Roditelji pritom imaju važnu ulogu u stvaranju okruženja u kojem se dijete osjeća dovoljno sigurno da prizna grešku i kaže istinu. Smiren razgovor ne znači ignorisanje lošeg ponašanja, već pružanje prilike djetetu da razumije šta je uradilo i kako sljedeći put može da postupi drugačije. Dječja psihološkinja i majka Džejmi Bloš podijelila je pet rečenica koje djeca treba da čuju nakon što pogriješe.
„Znam da su stvari izmakle kontroli. Vidim da nisi namjeravao/la da povrijediš svog brata. Udahnimo i zajedno ćemo riješiti problem.“
„I dalje te volim, čak i kada prolaziš kroz težak period.“
„Ti si dobro dijete koje je pogriješilo. Nisi u nevolji, samo želim da razumijem šta se dogodilo.“
„Na sigurnom si i ja sam ovdje uz tebe. Zajedno ćemo pronaći rješenje.“
„Hvala ti što si mi rekao/la istinu. Znam da je to bilo teško i veoma hrabro.“
Ovakve rečenice mogu pomoći da se djetetovo ponašanje odvoji od njegove vrijednosti i pokazati mu da priznavanje greške ne znači gubitak roditeljske ljubavi i podrške. Istovremeno, one otvaraju prostor za razgovor o odgovornosti i posljedicama, bez posramljivanja djeteta.
„Lako je prvo posegnuti za kaznom, ali djeca najviše uče kroz bliskost i razumijevanje. Kada znaju da mogu bezbjedno da kažu istinu, uče da preuzmu odgovornost za svoje postupke bez osjećaja srama“, zaključila je psihološkinja.
Komentari (0)