Od početka 2025. godine u Srbiji su ubijene tri žene. Ono što je zajednično za sve tri, jeste da su bile žrtve svojih sinova, kao i to što su osumnjičena djeca imala psihičke probleme koji, kako se sumnja, nisu adekvatno lečeni.

Marcika R., uhapšen je zbog sumnje da je ubio majku M.R. (70) u Srbobranu koja je pronađena u krevetu. Sumnja se da je majku ubio udarcima. Jelena Đ. je udavljena u krevetu u spavaćoj sobi u kući na Voždovcu. Za jeziv zločin osumnjičen je njen dvadesetrogodišnji sin David J. koji se nalazi u "Dr Lazi Lazarević" jer nije sposoban da iznosi odbranu. Dvadesetjednogodišnji Mihailo K., Viši sud u Novom Sadu je odredio pritvor do 30 dana zbog sumnje da je, nakon svađe, ubio majku, zadao više uboda po tijelu Aleksandru R.

O ovim strašnim zločinima voditeljka Pulsa Srbije Milica Marković razgovarala je sa Vesnom Stanojević, koordinatorom Sigurne kuće i dr Milicom Paunić, psihijatrom.

- Moram da kažem da statistiika pokazuje još gore brojeve, a to je da je u prošloj godini ubijeno 24 žene, a godinu dana ranije čak 28. E sad imamo ova tri ubistva od nove godine. Ona su nekako vrlo slična. Sva tri ubistva su učinjena od strane sinova prema majkama. Imali smo prošle godine da kćerka ubije majku na Voždovcu, kod nas ovdje u Beogradu. Imali smo razne te slučajeve gdje su djeca ubice. Ali ovako da to se desi u nizu, u bukvalno mjesec i po dana, nismo imali nikad - kaže Stanojević.

Druga sagovornica sagledala je problem sa aspekta svoje struke.
- Ako posmatramo kroz istoriju, čovjek je uvijek bio u stanju da počini ubistvo. To može da bude potpuno psihički zdrav čovjek u snažnom afektu, može da bude čovjek u ratu, a takođe može da bude i osoba sa mentalnim smetnjama. Ono po čemu mi možemo da pomislimo da je u pitanju osoba sa mentalnim smetnjama je način na koji je to ubistvo počinjeno. Znači, to je obično neka bizarnost, nešto što običnog čovjeka začudi. To se obično vidi. Znači što je teži mentalni poremećaj, to se lakše vidi. Samo što roditelji ne umiju da prepoznaju šta se to dešava sa njihovim djetetom. Prva stavka kad vide da nešto sa djetetom nije u redu je negiranje ili minimiziranje. To se dešava u najranijem djetinjstvu. Znači prva reakcija je: "Ma, biće ipak sve okej." To je ono čemu se roditelj nada. Kada vidi da ipak ne dolazi do toga, a onda pomisli da je to razvojna faza, nešto što će spontano proći samo od sebe. E onda dođe trenutak kada roditelj shvati da djetetu treba stručna pomoć i tu dolazi do drugih nekih prepreka - mišljenja je Paunić.