Raspuštanje sjednice gradske Skupštine postaje ustaljena praksa onih koje su građani birali, jer u sali možda nema dovoljno ruku za glasanje, ali van nje ima dovoljno mikrofona za poruke.

Sudeći prema ponašanju skupštinske većine, manjine i gradonačelnika, sjednice nisu potrebne – dovoljan je pres prije, tokom i nakon rasprave.

Nakon slatkhih priča, građanima telenovela

Jedni imaju "slatke priče", drugi narativ "dobrog Samarićanina", a građani imaju telenovelu "Priče iz sale" jer neće skoro biti poznato ko je glavni junak, a ko antagonista.

Sjednica pada zbog nedostatka kvoruma, ali se govori o tramvaskoj liniji, novim trgovima, opstrukciji i krivici. A zašto i ne bi kada imaju luksuz medijskog izvještavanja. Možda, ali nemaju luskuz nerada, izgovora i prikrivene samopromocije.  

Funkcionalni grad nije predizborni slogan

Granica između upravljanja gradom i samopromocije postaje sve tanja. Jedni to rade malo spretnije, drugi očiglednije, ali je činjenica da obje strane (zlo)upotrebljavaju povjerenje koje im je dato.

Ono što odbornici zaboravljaju, zajedno sa Gradonačelnikom, jeste da funkcionalni grad nije predizborni slogan, nego minimum koji su dužni da obezbijede. Politička volja ni sa jedne strane ne postoji, ali postoji prebacivanje krivice i gledanje u budućnost žmireći na sadašnjost.

Ovaj grad predugo funkcioniše samo na konferencijama za medije i objavama na društvenim mrežama.

Tramvaj za Laktaše, novi trgovi, plansko širenje grada legitimne su teme koje bi u budućnosti trebalo razmotriti, ali ne prije rješavanja gorućih problema. Džaba trgovi kada nema vrtića, džaba suvenirnica kada nema parkinga, džaba premještanje republičkih institucija kada nema plata, džaba prebacivanje krivice kada nema rezultata.

Na kraju, Banjaluka trenutno liči na zapušteno stajalište sa kojeg se najavljuje skori polazak dok je tramvaj u kvaru.