Kroz živopisne fotografije velelepnih građevina put su putovali jarani odbornici i Gradonačelnik. Jer, kako drugačije opravdati izmjene regulacionih planova nego kroz primjere gradova sličnih Banjaluci kao što su Mančester, London i Vašington, te neobične sloge unutar skupštinske sale.

Dok se čekalo na usvajanje Dnevnog reda, glavne teme bile su visoke zgrade, staklo, beton i vizija. Poseban čas iz urbanizma: zašto je veće bolje!

Oduševljenje gradonačelnika Draška Stanivukovića evropskim gradovima bez drveća pohvalila je i Smiljana Moravac Babić. Toliko, da su mnogi na svoju listu "destinacija za posjetiti" odmah štiklirali Mančesteru i dopisali: "Grad isti kao Banjaluka, samo ljepši!"

U podršci je malo umjereniji bio, njegov nekadašnji ljuti protivnik, Dragan Lukač koji je žalio što se prije 20 godina nisu gradile desetospratnice. Da je bilo k'o što bilo nije, Lukač je mišljenja da Banjalučani sada ne bi tabanali stubištem do četvrtog sprata oronulih zgrada. Tako je, umjesto ugradnje liftova u iste, predložio bolje, brže i ekonomičnije rješenje - nove i više zgrade u gradskom jezgru.

Posao se građevincima obezbijediti mora, a kako drugo nego kroz daj sve, daj što više i daj odmah. Jer, zna Lukač kako treba, vidio je u Vašingtonu, i to više puta.

Podigni "crveno" nek sluti na vlast

Ali, pravi performans bio je rezervisan za predsjednika Skupštine, Ljubu Ninkovića.

Iako je ustaljeno da crvena boja uglavnom označava opasnost ili negiranje, a plava sigurnost i odobravanje (bar u svijetu), Banjaluku krase druge "zastave".

Kako salu brendirati u crveno sa plavim Gradonačelnikom? Našla je skupštinska većina elegantno rješenje - crveno je ZA, plavo je PROTIV. Sijevaju crvene kartice na malim ekranima po čitav ubogi dan.

Ali, ne lezi vraže, javi se problem. Hoće većina da glasa i protiv, ali kako? Previše plave može stvoriti pogrešnu sliku, pa narod može pomisliti da crveni rade sa plavim. Pu, pu pu, daleko bilo i zlo ne čulo.

Prvi čovjek banjalučke Skupštine našao je rješenje. Malo zbunjujuće, ali efektno. Reče Ninković i osta živ: "Glasajte ZA, da NE BUDE!"

Šta je govornik htio da kaže, shvatili su oni koji treba da shvate, ali iz drugog, trećeg puta te se ona stara narodna pokaza tačnom: ko umije njemu dvije. Pardon, njemu ZA.

I bi kako biti mora. Do iznemoglosti se glasalo "za" kako bi Banjaluka dobila još betona. Na koncu dugih 12 sati, između putovanja u Mančester i crvenih kartica, usvojene su dvadeset i dvije izmjene regulacionih planova. Bez puno buke, u slozi i veselju.

Ruku na srce, nešto se i pozitivno izrodilo posljednje Skupštine za naše aktere: Stanivuković je otkrio da mu se više sviđaju tuđi gradovi nego sopstveni, Lukač da mu je za brigu blagostanje građevinskih kompanija, a Ninković da demokratija nije komplikovana samo ako je crvena - bila za ili protiv.