Ovako bi se moglo sažeti sat i nešto sramote koja je uživo prenošena putem malih ekrana, a u kojoj su učestvovali jedan premijer i jedan gradonačelnik, Savo Minić i Draško Stanivuković.

Uprkos šmekerskom namigivanju i teatralnim rekvizitima, dvojac je bio spreman da "rat" započet na trotoaru završi grandiozno pred kamerama. Šteta što je to bio rat protiv zdravog razuma, jer su njih dvojica servirali tuđe neuspjehe s lakoćom konobara koji vam donosi pogrešan račun. Nijedno "pogriješio sam". Nijedno "odgovoran sam". Nijedno "kuća časti".

Već na prvom pitanju o robnim rezervama postalo je jasno u kom pravcu ide razgovor - od toga da su "zastarjele" do poređenja sa regionom bez konkretnog odgovora šta to znači za građane i od kakve je koristi.

Jedan se uživio u ulogu premijera odrekavši se svih prethodnih grešaka svoje partije, drugi već skrojio predsjedničko odjelo puštajući niz vodu Grad i građane u njemu.

Ali, obojica su zaboravili da narod nije publika u cirkusu, nego vlasnik "šatora" kojem je dosta reciklaže tuđih grijehova. Debata, duel, konferencija, sta god je vrlo brzo skliznula sa ekonomije na lične uvrede: od "političkog invalida", preko prozivki o diplomama i životnom stilu, do pitanja ko je kome kum i ko je čiji nivo.

Stanivukoviću je gradonačelnička stolica postala tijesna, žulja ga, pa mjerka onu onu veću, predsjedničku. Minić se, s druge strane, hvali titulom "bumeranga" i da kum nije dugme, a nije da je pala Vlada tri puta, ali ne zbog legitimiteta i legaliteta, nego... Ne znamo zbog čega jeste, ali znamo zbog čega nije.

U trenutku kada je trebalo govoriti o rezultatima, dobili smo "kviz pitanja" o Ustavu, konkretno o broju njegovih članova, te prebrojavanje glasova iz Šamca i prepucavanje oko mosta u Česmi, dok su stvarni problemi ostali po strani.

Projekti poput mosta u Česmi ili komunalne infrastrukture više su korišteni kao sredstva optuživanja nego predugo odlagani poslovi bez jasnih rokova i odgovornosti nadležnih.

Dok su se oni nadmetali ko stoji na prstima, ko je kome kum, čija je "Drina" krivlja, koliko gradi ima "Loza" i ko bolje poznaje tuđu prljavu biografiju, šou je ukrao nekadašnji i predsjednik i premijer, Milorad Dodik, oglasivši se na "X". Šta je napisao, za ove redove nije, ali za aktere očigledno jeste.

Na kraju, čak ni format nije pomogao, jer je svega nekoliko novinarskih pitanja bilo dozvoljeno, pa je i ta mala šansa za ispravku krive "Drine" i loše "Loze", ostala neiskorištena.

Ovakav način vođenja javnih debata ne govori samo o učesnicima nego o devastiranom društvu koje prihvata decenijski politički obrazac u kojem se sukob vještački proizvodi kako se ne bi preuzela odgovornost.

Sinoćni duel bio je uspješan samo u jednom: proizveo je buku koja zaglušuje zveckanje sitniša u praznim džepovima. Narod je ostao tamo gdje je i bio - u publici cirkusa nijemo posmatrajući loše režirane političke akrobacije. A račun za ovaj performans, kao i uvijek, stiže onima koji nisu ni luk jeli ni luk mirisali.