Mirsada Osmanović, žena iz Živinica u Bosni, nosi sa sobom priču koja je istovremeno dirljiva i bolna, svi reagujemo pred nepravdom koju su joj život i okolnosti nametnuli. Kao trinaestogodišnjakinja, bez prava glasa, bila je primorana da se uda, a već sa četrnaest godina donijela je na svijet dijete, potpuno nesvjesna da se njen muž, u isto vrijeme dok je ona nosila njegovo dijete, viđao sa ljubavnicom. Ova priča, obavijena tugom i nevinim pogledom na svijet, oslikava težinu sudbine koja je zadesila djevojčicu prerano pritisnutu teretom odraslog života.

Neobičan susret i pritisak okoline

Priča o njihovom upoznavanju nosi notu neočekivanog, gotovo sudbinskog trenutka koji je za Mirsadu bio početak jednog novog, teškog poglavlja u životu. "Muž je prije mene bio oženjen nekom Šokicom," priseća se Mirsada sa setom, govoreći o prošlosti koja je predodredila njenu sudbinu. "Kada me je video, ja sam još uvek bila dete, ali moj otac je insistirao da me oženi kako bi ga odvratio od te žene."

Za devojčicu koja nije imala ni vremena ni mogućnosti da razumije šta znači biti udata, ova prisila je djelovala kao jednostavno ispunjenje želje starijih.

"Bila sam dijete i nisam mnogo negodovala, jer nisam ni znala šta to znači udati se. Sve mi je to bilo apstraktno."

Osećaj stida i nevinosti pratili su Mirsadu kroz sve te trenutke. Sjeća se kako je odlazila kod svoje tetke, gde je često pomagala u kućnim poslovima, sređivala i čistila njen dom. Međutim, jednog dana, njen teča je izgovorio rečenicu koja će promijeniti njen život: "Došao neki momak da te traži."

https://aloonline.ba/zivot/ni-najbolji-ljekari-ne-mogu-izlijeciti-njenu-emotivnu-bol-bolesnu-baku-radojku-napustila-djeca-a-sada-prosi-kako-bi-prezivjela/

Za mladu djevojčicu, koja nije ni imala vremena da upozna život, taj trenutak bio je zbunjujući i izazvao je osećaj neprijatnosti. "Bila sam dijete, i kad god bi mi neko pomenuo momka, osjećala bih se posramljeno. Nisam razumjela šta znači biti u vezi, udati se, niti sam ikada pomišljala na ljubavne odnose."

Nevinost pred životnim iskušenjima

Mirsadina priča oslikava tradicionalne običaje koji su često djevojčice, pre nego što su postale žene, pretvarali u supruge i majke, bez ikakvog prava na sopstveni izbor. Bila je izložena svijetu odraslih u trenutku kada nije imala dovoljno zrelosti da razumije šta joj se događa.

"Ja sam, na neki način, usphela da izbhegnem tu situaciju da se tako udam," prisheća se Mirsada trenutaka kad je prvi put oshetila da joj nešto nije po volji, kada je još imala priliku da se izvuče. No, sudbina je očigledno imala drugačije planove. "Međutim, kada je bilo sijelo, taj dečko je ponovo došao i rekao da je odlučio da me oženi." Njene riječi nose gorčinu, odjekujući nepravdom koja se obrušila na nju u najranijoj mladosti.

Sa setom i pomalo ironije, Mirsada danas prepričava jedan od najneobičnijih trenutaka iz tog perioda:

"Svi u porodici i danas prepričavaju kao najzanimljiviju situaciju kada me pitao da li želim da se udam za njega, a ja sam rekla 'da'. A onda, kada sam vidjela da moja mama plače, rekoh da ipak neću. Bilo mi je žao mame."

Taj trenutak suza njene majke bio je za nju znak da nešto nije u redu, da možda ne donosi pravu odluku, ali je bila premlada da se odupre sudbini koju su joj krojili drugi.

Skrivene tajne i znakovi prevare

Iako mlada, Mirsada je ubrzo počela da osjeća da nešto nije u redu. Dok je bila trudna, postalo je jasno da porodica i muž kriju mnoge stvari od nje.

"Prvi znak je bio kada su pare počele da nestaju iz kuće. Muž je rijetko dolazio. Ja sam bila dijete, a moj dever me vodio na preglede," sjeća se Mirsada, objašnjavajući koliko je bila zbunjena i usamljena u tom periodu. Njen suprug, iako formalno prisutan u njenom životu, zapravo je bio odsutan, kako fizički tako i emocionalno. Njegova nezrelost, zajedno sa neodgovornošću, postajala je sve očiglednija.

Njeno porođajno iskustvo dodatno je oslikalo njegovu nebrigu. "Kad sam došla u bolnicu da se porodim, dever i svekar su me vodili. Posle toga dolazi muž i smeje se. Njemu je bilo smešno što sam se ja prepala porođaja. Bio je nezreo i nije razumeo ozbiljnost." Ove reči odražavaju ne samo fizičku distancu između njih, već i potpuni nedostatak emocionalne povezanosti.

Nepravedna ljubav

Kada je imala samo 14 godina, Mirsada je rodila kćerku.

"Ostala sam trudna sa 13. Sve vrijeme dok sam bila trudna, suprug je imao ljubavnicu, a ja mlada i luda, ništa nisam slutila." Te riječi odražavaju njen tadašnji osjećaj izgubljenosti, nesposobnost da sagleda punu istinu o svom braku. Kada je konačno saznala da njen muž ima ljubavnicu, cijeli njen svijet se srušio. "Jedva sam preživjela kad sam čula da mu je ljubavnica. Ta žena je bila prava gospođa, otmjena, a ja dijete sa sela."

Mirsada je rodila dijete svom suprugu, dok je ljubavnica, kako kaže, željela samo da uživaju jedno u drugom, bez djece i obaveza. "Ja sam mu rađala, a nju je volio." Teške riječi pune bola svjedoče o njenom osjećaju izdaje i gubitka. Sudbina joj nije dala izbor, već ju je postavila pred gotove činjenice. Dok je ona nosila teret majčinstva, njen muž je tražio ljubav i strast negde drugde.

Nemir u braku

Kada se Mirsada porodila i izašla iz bolnice, njen muž je, naizgled, pokazao pažnju. "Kupio je sve nove stvari, ali naš odnos se nije popravio, postajao je sve gori i gori." Njegov darovi nisu mogli da prikriju istinsku nebrigu i odsustvo koje je obilježilo njihov brak. Iako lijep i zgodan, kao što sama priznaje, mnoge žene su ga željele, ali on je, iz nekog razloga, izabrao baš nju. No, taj izbor je bio sve samo ne srećan. "I danas žalim što sam ikada pristala na taj brak."

Kako je vrijeme prolazilo, Mirsada je postajala sve svjesnija da takav život ne može da traje. Željela je da ode, da pobjegne iz tog pakla. "Htjela sam da uzmem dijete i da se vraćam kod svoje majke," prisjeća se, govoreći o trenutku kada je donijela odluku da prekine ovu mučnu vezu. Našla ga je na pijaci i tražila da je vrati njenoj porodici. "On je mene stavio u auto i odvezao kući. U tom momentu nisam ni znala da sam opet trudna."

Mirsadina priča, ispunjena suzama i gorčinom, otkriva težinu patrijarhalnog pritiska i nepravedne sudbine koja ju je zadesila. Sa samo 14 godina, već je nosila breme koje ni mnogi odrasli ne bi mogli da izdrže.

Vratila sam se kući kod majke, nisam više mogla da podnesem njegove laži. Kad sam se porodila, poslala sam pismo mužu.

Ja oca nisam imala, mi smo bili sirotinja. Bilo je naš šestoro djece. Majka se borila. Ja sam bila premlada kad sam rodila i drugo dijete.

Odlučila sam da obije kćerke odvedem kod njega da ga čuva on i njegova ljubavnica.

Kad je prošlo izvjesno vrijeme, upoznala sam drugog muža.

Sa njim sam se sjajno slagala. Čak nisam išla da viđam djecu da njemu ne bi smetalo. Danas sa kćerkama nemam idealan odnos. Ja to razumijem jer sam ih ostavila kod bivšeg muža dok su bile baš male. Sad mi je teško zbog tako lošeg odnosa.

BONUS VIDEO:

;t=4483s