Kosmonaut je prvi put javno progovorio o onome što su njegove kolege godinama krile: o čudnim transformacijama u orbiti, o vizijama koje se ne razlikuju od stvarnosti i o predosjećajima koji su, prema njihovim svjedočenjima, navodno spašavali živote posada.

Pokušavam da shvatim zašto se o tome decenijama ćutalo i šta se zapravo dešava sa ljudima u svemiru.

Čudno upozorenje

Sergej Kričevski diplomirao je na Vojnoj vazduhoplovnoj akademiji. Služio je u snagama protivvazdušne odbrane i Ratnom vazduhoplovstvu. Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka regrutovan je u kosmonautski korpus.

Završio je kompletnu obuku. Nikada nije stigao u orbitu – ali to u to vrijeme niko nije znao.

Godine 1994. jedan od njegovih iskusnih drugova, koji je već letio u svemir, odveo ga je na stranu i rekao:

„Sergej, mogao bi tamo da naiđeš na nešto čudno. Pripremi se unaprijed.“

A zatim mu je ispričao priču od koje se, kako se navodi, ledi krv u žilama.

Na stanici se iznenada našao u tijelu dinosaurusa. Nije to samo zamišljao – fizički je osjećao kožu na svojim stopalima. Osjećao je kako mu rožnate ploče stoje na leđima. Vidio je pejzaž praistorijske Zemlje u najsitnijim detaljima.

Slika je bila toliko živopisna da su se stvarnost i vizija potpuno pomiješale.

Kričevski je kasnije saznao da je takvih slučajeva bilo mnogo. Gotovo svaki kosmonaut navodno je doživio nešto slično. Samo što o tome niko nije govorio naglas.

Razlog je bio jednostavan: strah. Ako bi neko pomenuo halucinacije, mogao bi biti proglašen nesposobnim i izbačen iz jedinice. Zato su svi ćutali.

Govor na konferenciji

Kričevski je 9. oktobra 1995. godine govorio u Novosibirsku na konferenciji posvećenoj istraživanju svemira. Održao je završni govor.

I rekao je ono što, prema ovom svjedočenju, niko prije njega nije smio da kaže.

Kada je završio, nad prostorijom je zavladala potpuna tišina. Neki iz publike bili su zaprepašćeni njegovom smjelošću. Drugi su prvi put čuli za ove fenomene i pokušavali da shvate ono što su upravo čuli.

Kričevski je otvoreno izjavio da fantastična stanja snova (FSS) doživljavaju gotovo svi ljudi u orbiti, najčešće prije spavanja.

Kosmonauti se, prema njegovim navodima, transformišu u životinje, ponekad u vanzemaljska bića. Prenose se u daleku prošlost, a neki navodno vide i događaje iz bliske budućnosti.

A najneobičnija je tvrdnja da je nekoliko nesreća na svemirskim stanicama navodno spriječeno upravo zahvaljujući takvim vizijama.

Kričevski je izrazio zbunjenost: zašto se ovi incidenti sistematski izostavljaju iz zvaničnih izvještaja? Zašto postoji zavjera ćutanja?

Nije pominjao imena kako ne bi ugrozio svoje drugove.

Čovjek kome ne možete a da ne vjerujete

Uprkos nedostatku konkretnih imena, bilo je teško tek tako odbaciti Kričevskijeve tvrdnje.

Do tada je obavljao funkciju višeg istraživača u Centru za obuku kosmonauta „Gagarin“. Njegov autoritet u naučnim krugovima bio je veliki.

Kričevski je bio punopravni član Akademije kosmonautike „Ciolkovski“. Imao je doktorat iz filozofije i zvanje kandidata tehničkih nauka. Takođe je bio profesor na Akademiji za javnu upravu pri predsjedniku Ruske Federacije.

Takva osoba, kako se može zaključiti iz njegovog profesionalnog statusa, nije neko čije se riječi mogu jednostavno zanemariti.

Tišina koja traje decenijama

Do danas nisu sprovedene ciljane studije ovog fenomena. Ipak, nakon Kričevskijevog izvještaja, naučnici su, prema dostupnim navodima, počeli da obraćaju pažnju na ovaj problem.

Jurij Bubejev, šef Odjeljenja za psihologiju i psihofiziologiju Instituta za biomedicinske probleme Ruske akademije nauka, potvrdio je da se podaci prikupljaju. Planirano je da budu objedinjeni i proučeni.

Ali prošlo je gotovo trideset godina, a potpuna studija ovog fenomena i dalje ne postoji.

Zašto?

Postoji nekoliko teorija. Možda se naučnici plaše onoga što bi mogli da otkriju. Možda ne žele da priznaju da se ljudska psiha u svemiru ponaša nepredvidivo. A moguće je i da ovu temu jednostavno ne smatraju prioritetom.

Predviđanje katastrofa

Detalj o navodnom sprečavanju nesreća posebno je zanimljiv.

Kričevski je tvrdio da su, zahvaljujući tim vizijama, kosmonauti unaprijed saznali za predstojeće kvarove.

Da li to znači da su zaista vidjeli budućnost? Ili je njihov mozak, u izmijenjenom stanju svijesti, nesvjesno obrađivao detalje koje su prethodno primijetili i na osnovu njih stvarao osjećaj predviđanja?

Odgovora nema.

Postoje samo svjedočenja samih kosmonauta, koji su, prema ovom narativu, konačno odlučili da progovore o iskustvima koja su dugo držali za sebe.

Šta se dešava sa osobom u orbiti?

Postoji nekoliko verzija o porijeklu FSS-a.

Prva se odnosi na mogući uticaj kosmičkog zračenja na moždane strukture. Druga je psihološki stres izazvan dugotrajnim boravkom u ograničenom prostoru, daleko od Zemlje. Treća mogućnost jeste izmijenjena percepcija vremena i prostora u uslovima mikrogravitacije.

Moguće je da svi ovi faktori djeluju istovremeno. A možda uzrok leži sasvim negdje drugdje – u nečemu što još ne razumijemo.

Jedno je sigurno: boravak u svemiru mijenja čovjeka. I ne samo fizički.

Cijena ćutanja

Kričevskijev govor bio je svojevrsna prekretnica u ovoj priči. Prvi put je tabu, prema njegovim tvrdnjama, javno prekršen – pred svjedocima i na zvaničnoj konferenciji.

Ono što je godinama bilo prećutkivano izneseno je pred javnost: neobična iskustva, intenzivne vizije i promijenjena stanja svijesti koja su pojedini kosmonauti navodno doživljavali tokom boravka u orbiti.

Da li je riječ o posljedici ekstremnih uslova svemirskog leta, načinu na koji mozak reaguje na izolaciju i mikrogravitaciju ili fenomenu koji nauka još nije u potpunosti objasnila – ostaje pitanje koje i danas intrigira istraživače, piše Kurir.