U dokumentarcu na Jutjubu koji prati njenu svakodnevicu vidi se izuzetna snaga žene koja je čitav život provela u oskudici, ali nikada nije izgubila vedar duh.

Smještena usred ničega, u staroj trošnoj kući koju sama održava koliko može, ova starica i danas brine o svemu bez ičije pomoći. Svaki dan započinje radom: hrani domaće životinje, muze kravu, cijepa drva, kuva i nastoji da obezbjedi dovoljno toplote da preživi hladne planinske noći.

Stara peć na drva središte je njenog doma i jedini izvor grijanja. U malom vrtu sadi povrće koje joj omogućava da preživi. Hrani se onim što sama uzgoji ili onim što joj povremeno donesu rijetki posjetioci. Nema prodavnica u blizini, nema luksuza, ali ima osjećaj dostojanstva i naviku da se oslanja na sopstvene ruke, kao što je činila čitav život.

Djeca su joj daleko, ali osmijeh ostaje

Društvo joj prave domaće životinje i mačke koje se greju uz peć i prate je u tišini planine. One su joj svakodnevni saputnici i dio porodice u samoći koja bi mnoge slomila, ali nju nije. Njena deca su odavno otišla u inostranstvo u potrazi za boljim životom.

Danas sa njima kontakt održava isključivo putem starog mobilnog telefona – jednostavnog uređaja koji joj znači čitav svijet.

Telefonski razgovori jedina su veza sa porodicom

Telefonski razgovori jedina su veza sa porodicom, ali i podsjetnik da nije zaboravljena. Uprkos teškim uslovima, oskudici i godinama, sa njenog lica rijetko silazi osmijeh. Vedra, blaga i zahvalna, ova baka odiše mirom koji dolazi iz prihvatanja života kakav jeste, prenosi Blic.

Njen dom možda je trošan, ali duh koji ga ispunjava snažniji je od hladnoće, samoće i planinske tišine. Njena priča je podsjetnik da sreća ne dolazi uvijek iz obilja, već iz snage, skromnosti i sposobnosti da se i u najtežim okolnostima pronađe razlog za osmijeh.