Ili njega lično ili nekog iz njegove porodice. Đuro je ekonomista u penziji, dugogodišnji sportski ribolovac i ribolovni sudija,  uvijek nasmijan i raspoložen za priču. U svako doba dana prati najnovija dešavanja na društvenim mrežama u raznim grupama za humor i šalu, kažu da je nešto ranije pratio ženske grupe i zbivanja.

Đuro je Srpčanin, većinu radnog vijeka proveo je na rukovodećem položaju u nekadašnjoj ZZ „Potkozarje“ iz Romanovaca, po mjestu stanovanja je Gradiščanin. Njegova supruga Mirjana je rodom iz laktaškog sela Kosjerovo, radni vijek provela je radeći u Birou za zapošljavanje.

„Svakodnevno idem sa Đurom na fizijatrijske vježbe i tretmane.  I tu kad dođe poznaje svakoga ko god čeka u onom dugačkom hodniku. Baš ga jedan čovjek pita, ljudino da ti nisi slučajno bio matičar kad poznaješ svakoga od nas, a moj Đuro se samo smije i odmahuje glavom“, kazuje Mirjana.

A Đuro, vječiti šeret, kao Balaševićevi pozitivci iz ravne Bačke, na svaku dilemu ima odgovor.

„Većinu svog radnog vijeka sam bio rukovodilac u zadruzi u Romanovcima, prije toga sam radio u ugostiteljstvu na Bardači. A onda sam bio aktivan i u Sportsko-ribolovnom društvu „Amur“ iz Gradiške. Koliko sam samo puta organizovao takmičenje u sportskom ribolovu. I kao sudija najčešće sam boravio uz žene takmičarke. Evo, sad kad bih sjeo u neku lijepu baštu za čitav dan bih napisao spisak od pet hiljada lijepih žena iz Gradiške, Srpca i Laktaša. A ima ih više od pet hiljada, morao bih sjediti čitavu sedmicu i vaditi podatke iz glave na papir“, kazuje za Aloonline Đuro Matković.

Mirjani to ne smeta, a Đuro  kaže da ga razmišljanje  o ženama i ribi osvježava i održava. I gotovo svakodnevno kada se vraćaju iz grada u svoje naselje Senjak Đuro i Mirjana sjednu na klupi za zaljubljene, odmah pored savskog mosta. Oboje su prepolovili osmu deceniju, a u duši su znatno mlađi.