U narodu je poznat i kao Sveti apostol Jakov, odnosno Jakov Stariji, kako bi se razlikovao od drugog apostola istog imena.

Jakov je bio brat Jovana Bogoslova, a prema predanju, obojica su ostavila ribarske mreže, porodični dom i dotadašnji život kako bi pošli za Hristom. Pozvani su dok su ribarili na obali Galilejskog mora, a upravo će Jakov kasnije postati jedan od trojice apostola kojima je Isus otkrivao najveće tajne svoje misije.

Bio je svjedok nekih od najvažnijih događaja iz Hristovog života – vaskrsenja Jairove kćeri, Preobraženja Gospodnjeg na Tavoru, ali i Hristove molitve u Getsimanskom vrtu, neposredno pred stradanje.

Nakon Hristovog vaznesenja, Sveti Jakov propovijedao je Jevanđelje među Jevrejima, ali i daleko van granica tadašnje Judeje.

Predanje kaže da je stigao čak do Španije, zbog čega se danas naročito poštuje u toj zemlji. Njegove mošti, prema vjerovanju, nalaze se u Santiago de Compostela Cathedral, jednom od najpoznatijih hodočasničkih mjesta u hrišćanstvu.

Sveti Jakov stradao je mučeničkom smrću oko 44. godine u Jerusalimu i smatra se prvim apostolom koji je položio život za hrišćansku vjeru.

Po naređenju cara Iroda Agripe pogubljen je mačem, a crkveno predanje bilježi da je vojnik koji ga je sprovodio do pogubljenja, dirnut njegovom vjerom i smirenošću, i sam povjerovao u Hrista, nakon čega je zajedno sa njim postradao.

U narodnom vjerovanju, Sveti Jakov smatra se zaštitnikom pravednih, siromašnih i svih koji trpe nepravdu. Vjernici mu se posebno mole u teškim životnim trenucima, kada osjećaju da su povrijeđeni, zapostavljeni ili iznevjereni.

Za ovaj praznik vezuju se i brojna narodna vjerovanja. Smatra se da na dan posvećen Svetom Jakovu ne treba ulaziti u svađe, ogovarati druge niti nanositi nepravdu, jer se vjeruje da se svako zlo učinjeno tog dana vraća trostruko onome ko ga čini.

Zato mnogi praznik provode u miru, molitvi i praštanju, vjerujući da upravo kroz dobra djela i smirenost iskazuju poštovanje prema svetitelju, prenosi Ona.