Šeri Rasmusen imala je 29 godina i život koji je, barem spolja, izgledao savršeno. Bila je uspješna medicinska sestra i direktorka zdravstvene njege, a u novembru 1985. udala se za Džona Ruetena, muškarca kojeg je voljela. Njen život je tek počinjao, imala je velike planove i želje. Njihov brak bio je još veoma mlad kada se dogodilo nešto što će zauvijek promijeniti život njihove porodice.
Bio je 24. februar 1986. godine. Džon je tog jutra otišao na posao oko 7.20 časova. Šeri je ostala kod kuće. Tog dana trebalo je da održi prezentaciju na poslu, ali joj se nije išlo. Imala je bolove u leđima nakon vježbanja i razmišljala je da pozove posao i kaže da neće doći. Nije ni slutila da će joj to biti posljednje jutro života.
Prvi znak da nešto nije u redu
Oko 9.45 jedna od komšinica primijetila je nešto neobično, garažna vrata Rasmusenovih bila su otvorena, ali automobila nije bilo. Ubrzo su počeli i telefonski pozivi. Džon je nekoliko puta pokušavao da dobije Šeri, ali se niko nije javljao. Zvala je i njena sestra. Ni ona nije dobila odgovor. Ipak, u tom trenutku niko još nije mogao da zamisli ono što se zaista zbiva. A onda se dogodila jedna gotovo bizarna scena. Pronašli smo njenu tašnu. Oko podneva, dvojica muškaraca, za koje je komšinica pretpostavila da su baštovani koji rade u kompleksu, pojavila su se pred vratima nje i njenog muža. U rukama su držali tašnu. Rekli su da su je pronašli u okolini. Komšinica je prepoznala da pripada Šeri. Niko nije znao da će upravo ta tašna postati jedan od detalja koji će kasnije učiniti čitavu priču još jezivijom.
Šeri nije bila tu da je uzme, a niko još nije znao gdje se ona nalazi.
Zvuci borbe
Oko 12.30 jedna žena koja je radila kao kućna pomoćnica u obližnjem stanu čula je nešto čudno. Čula je nešto što joj je zvučalo kao svađa i borba između dvije osobe, a zatim i zvuk kao da je nešto palo. Nije pozvala policiju. Nije mogla da zna da se nekoliko metara dalje možda odvijala borba za život.
Džona je u kući zatekla jeziva scena
Tek uveče, kada se Džon vratio sa posla, postalo je jasno da se dogodilo nešto strašno. Garažna vrata bila su otvorena. Njegov automobil nije bio tamo, a Šerin BMW je nestao. Kada je ušao u kuću, prizor je bio jeziv. Šeri je ležala mrtva na podu dnevne sobe. Bila je upucana tri puta.
U kući su postojali jasni tragovi borbe, razbijeni predmeti, pomjeren namještaj, krvavi tragovi i drugi znaci nasilja. Izgledalo je kao da je Šeri pokušala da se odbrani. Na prvi pogled, sve je ličilo na pljačku koja je krenula po zlu. Ali nešto nije imalo smisla, policija je veoma brzo počela da vjeruje da je Šeri iznenadila provalnike. Problem je bio u tome što neke stvari nisu odgovarale toj teoriji. Nakit je ostao u kući. Nije sve što je izgledalo kao da će biti ukradeno zaista odneseno. A Šerina tašna, koja je navodno nestala, pronađena je u samom kompleksu i vraćena komšinici. Još jedan detalj bio je posebno neobičan, iz kuće je nestao i dokument koji je pripadao Šeri i Džonu, njihov vjenčani list. Ipak, policija je slučaj uglavnom posmatrala kao provalu. A onda se pojavilo ime druge žene.
Bivša ljubavnica
Prije Šeri, Džon je bio u vezi sa Stefani Lazarus. Bila je policajka Los Anđeleske policije. Prema kasnijim svjedočenjima, Šeri je bila uznemirena zbog Stefani. Njihova prošlost nije bila jednostavna, a porodica je kasnije govorila da je Šeri imala razloga da se osjeća ugroženo. Uprkos tome, Lazarus nije postala ozbiljan osumnjičeni u prvobitnoj istrazi.
I tu počinje jedan od najnevjerovatnijih dijelova cijele priče. Policajka koja je nastavila da živi normalno, dok je Šerina porodica pokušavala da shvati ko je ubio njihovu ćerku, suprugu i sestru, Stefani Lazarus nastavila je svoj život.
Radila je kao policajka, napredovala je, postala je detektivka. Godine su prolazile. Jedna godina, pet, deset, dvadeset. Šeri je bila mrtva, a njen ubica na slobodi. Ali onda je slučaj ponovo otvoren.
Poslije 23 godine, prošlost se vraća
Godine 2008. istražitelji su ponovo počeli da pregledaju dokaze. Ovog puta nisu samo pitali: Da li je ovo bila provala? Pitali su: „A šta ako nije?“ Ponovo su analizirani tragovi sa mjesta zločina. Jedan od najvažnijih bio je biološki trag povezan sa ugrizom na Šerinom tijelu. Nauka je u međuvremenu napredovala dovoljno da se ono što je decenijama ranije djelovalo kao mali, gotovo nevažan dokaz, pretvori u potencijalni ključ čitavog slučaja. DNK analiza povezala je Stefani Lazarus sa tragom. Odjednom je policija imala potpuno drugačiju priču.
Uhapšena policajka
Godine 2009, više od 23 godine nakon ubistva, Stefani Lazarus je uhapšena. Žena koja je godinama nosila policijsku značku sada je bila osumnjičena da je ubila suprugu muškarca sa kojim je nekada bila u vezi. I upravo je to ono što ovaj slučaj čini toliko nevjerovatnim. Nije riječ o ubici koji je nestao u nepoznatom pravcu. Nije riječ o osobi koja je pobjegla i promijenila identitet. Osumnjičena je sve vrijeme bila tu.
Presuda
Na suđenju 2012. godine porota je Stefani Lazarus proglasila krivom za ubistvo prvog stepena. Osuđena je na 27 godina do doživotnog zatvora. Poslije više od dvije decenije, porodica Šeri Rasmusen konačno je dobila odgovor. Ali taj odgovor nije izbrisao godine čekanja. Nije vratio mladu ženu koja je tog februarskog jutra ostala kod kuće misleći da će možda samo preskočiti jedan radni dan.
Istraga je završena tek kada je nauka, 23 godine kasnije, uspjela da poveže ono što ljudi nisu uspjeli da vide. Jer ponekad najstrašnija stvar kod neriješenog ubistva nije to što je ubica nestao. Već to što je sve vrijeme živio normalnim životom, dok je porodica njegove žrtve čekala odgovor.
(Stil)
Komentari (0)