Ivanka Rankić iz Srebrenice u potresnom svjedočenju priča kako su muslimanski vojnici u Potočarima njenog sina Nenada maja 1992. godine živog ispekli, te da niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin iako su imena zlikovaca poznata, a postoje fotografije i snimak jezivog mučenja.

"Јoš niko nije odgovarao za taj zločin. Haško i pravosuđe BiH ne interesuju srpske žrtve i zločini nad Srbima, jer oni su formirani i plaćeni da progone i sude samo Srbima", kaže ova srpska majka, pokazujući fotografije.

Na jezivim fotografijama su ispečeni dijelovi njenog sina Nenada koji je imao samo 24 godine kada je zarobljen.

"Svezali su ga za šljivu i pekli plinskim aparatom. O tome postoji i video-kaseta na kojoj se vide Kemal Mehmedović iz obližnjeg sela Pale, neki Avdo koji živi na Avdaginoj njivi kod Bratunca i Hasan Memeti iz Potočara koji je umro", priča Ivanka.

Ona ističe da se sve zna o tom zločinu, ali da pravosuđe ništa ne preduzima.

"Taj Kemal godinama živi u Americi pod lažnim imenom i prije izvjesnog vremena je otkriven, ali još ništa nije urađeno. Nije mu suđeno. Da se radi o Srbinu davno bi bio deportovan i osuđen", konstatuje Ivanka.

Ime Kemala Mehmedovića pominje se i kod odsijecanja glave Anđelku Mlađenoviću iz Јežestice kod Bratunca, o čemu je Srna ranije pisala.

On se pominje kao izvršilac tog zločina, koji je glavu odnio u Srebrenicu, zavezao za vozilo i vukao ulicama pokazujući djeci kakva je, kako je govrio, "ćetnićka glava". Za to "junaštvo" nagrađen je od svog komandanta Nasera Orića.

Prema Ivankinim riječima, na jezivom snimku se vidi ko i kako peče njenog sina. "Imena se znaju. Dok oni muče mog Nenada, Naser Orić igra kolo i govori 'mučite četnika'. Sve je snimljeno", ističe Ivanka.

FOTOGRAFIЈE I VIDEO-SNIMAK PRIKAZUЈU MUČENjE

Ona kaže da nije znala da postoje fotografije i kaseta sa snimcima mučenja njenog Nenada i da ni sada ne zna kako je preživjela kada je sve to pogledala.

"Muž Boro se teško razbolio i nekoliko dana pred smrt mi je to rekao. Dobro je platio te slike i kasetu nekoj Dragani-Srpkinji, koja je radila za neke britanske novine, a kasnije je negdje poginula. Suprug me zamolio da to ne diram dok je on živ. Umro je nekoliko dana kasnije, 20. februara 2002.godine", prisjeća se Ivanka.

KOVČEG NIЈE OTVARAN

Prema Ivakinom svjedočenju, pečen Nenadov skelet zločinci su na kolicima dovezli na "Žuti most" koji je razdvajao Srebrenicu i Bratunac i držali ga pod mitraljeskom vatrom, poručivši da se dođe po njega.

"Naša vojska ga je nekako izbavila i prevezla do bratunačkog Doma zdravlja. Tu su ga položili u kovačeg koji su zakovali i nisu dozvolili da se otvara. Tako je sahranjen 26. maja 1992. godine u bratunačkom groblju", suznih očiju i uz duboki uzdah kazuje ova uplakana majka.

Ona ukazuje da je godinama davala izjave i domaćim i stranim novinarima, da su neke objavljene, a neke nisu, jer nekome ne odgovaraju.

Pisala je pisma tužilaštvima u Bijeljini i Tuzli, ali nikad niko nije došao da je saluša, da se pokrene istraga i podigne optužnica jer to, kako ističe, nekome ne odgovara.

Ona kaže da vjeruje i nada se samo Božijoj pravdi da stigne zločince i one koji ih štite.

"Druge pravde za zločine nad Srbima nema", ističe ova starica i navodi da niko nije odgovarao za ubisto snajperom njenog bratića Ratka Cvjetinovića, koji je kao 21-godišnjak ubijen ispred kuće u Obadima, kao i za njenog brata Miladina kome su zlikovci stukli glavu čekićima, te za rođaka Rajka Marinkovića ubijenog kod ovaca u Podravanju.

Uprkos četiri teške tragedije, ova hrabra žena je do kraja rata nosila uniformu i ostala da izvršava zadatke Vojske Republike Srpske.

Uz svu bol i tugu kaže da joj je posebno bilo teško kada joj se preudala snaja, supruga ubijenog Nenada, nekoliko mjeseci nakon njegovog stradanja i ostavila dvoje djece od tri godine i pet mjeseci - Branku i Danku.

"Imali smo problema. Na kraju su ostale sa mnom, završile fakultete, udale se i imaju svoje porodice. Dođu, posjete me", govori sa sjetom.

ANOMALIЈE PRAVOSUĐA BiH

Ivanka ukazuje na nelogičnost, apsurd i jednostranost rada pravosuđa BiH.

"Umjesto da se sudi ubicama moga sina Nenada, pripadnici Sipe su dolazili i tražili mog drugog sina, koji je od početka rata u Njemačkoj i tamo radi i živi. Kada je dolazio odazvao se i tri sata su ga saslušavali. Ne znam zbog čega. A nikada nisu došli da čuju i da im kažem ko mi je i kako ubio dijete i ko sada sa muslimanskim ratnim zastavama trubi i provocira ispod moga prozora", odmahujući rukom govori Ivanka, pokazujući tako da ništa više ne očekuje od pravosuđa BiH i da se moli Bogu i samo vjeruje u Božiju pravdu koja stigne kad-tad.