Postoje životni savjeti koje je lako izgovoriti kada sve ide kako treba. Sasvim drugu težinu imaju riječi čovjeka koji je upoznao krajnje granice ljudske patnje, izgubio najbliže i ipak ostatak života posvetio pitanju zbog čega čovjek, uprkos svemu, nastavlja dalje.
Viktor Frankl bio je austrijski psihijatar i neurolog, ali njegove ideje nisu nastajale samo iza zidova ordinacije. Tokom Drugog svjetskog rata bio je zatočen u nacističkim koncentracionim logorima. Nakon rata razvio je i širio logoterapiju, psihoterapijski pravac usmjeren na čovjekovu potragu za smislom.
Njegova poruka nije bila da možemo da kontrolišemo sve što nam se događa. Naprotiv. Život ponekad donosi događaje koje nismo birali i koje ne možemo jednostavno da uklonimo. Ali Frankla je zanimalo nešto drugo – šta čovjek može da uradi sa onim što mu se dogodilo i kakav stav može da zauzme prema okolnostima koje ne može da promijeni.
Iz njegovih knjiga i učenja može se izdvojiti osam lekcija koje posebno dobijaju na značaju kada život postane težak.
1. Kada ne možete da promijenite situaciju, ostaje pitanje šta možete da promijenite u sebi
Jedna od najpoznatijih ideja koja se vezuje za Franklov rad jeste da čovjek nije potpuno bespomoćan čak ni kada nema kontrolu nad spoljnim okolnostima.
Postoje situacije koje jednostavno ne možemo da poništimo. Ne možemo vratiti vrijeme, spriječiti svaki gubitak, promijeniti tuđu odluku niti natjerati život da se odvija prema našem planu.
U takvim trenucima stalno pitanje „Zašto se ovo meni dogodilo?“ može čovjeka držati zarobljenog u onome što više ne može da promijeni.
Korisnije pitanje postaje: „Šta sada mogu da uradim?“
Nekada je odgovor veliki, a nekada sasvim mali – ustati iz kreveta, završiti jednu obavezu, potražiti pomoć, pozvati nekoga, izdržati još jedan dan.
Ne morate uvijek imati moć nad događajem da biste imali određenu slobodu u načinu na koji ćete mu odgovoriti.
2. Čovjeku je lakše da izdrži teškoće kada zna zbog čega ih podnosi
U središtu Franklove psihologije nalazi se smisao.
Čovjeka, prema njegovom učenju, ne pokreće samo potraga za zadovoljstvom ili uspjehom. Duboko nam je potrebna svijest da naš život, rad, ljubav ili čak način na koji podnosimo teškoću imaju neko značenje.
Zato u najtežim periodima nije uvijek presudno pitanje: „Kada će ovo prestati?“
Nekada je važnije pronaći odgovor na pitanje: „Zbog čega želim da nastavim?“
Za nekoga je to dijete. Za drugoga partner. Za trećeg posao koji želi da završi, osoba kojoj je potreban, knjiga koju želi da napiše, mjesto koje želi da vidi ili jednostavno život koji još nije završio.
Čovjek ne mora svakog jutra da ima grandioznu životnu misiju. Ponekad je dovoljno imati razlog za sljedeći korak.
3. Ne čekajte da vam život prvo postane lak da biste ponovo počeli da živite
Jedna od velikih zamki teških perioda jeste odlaganje života.
„Biću dobro kada ovo prođe.“
„Počeću da živim kada riješim problem.“
„Biću srećan kada se okolnosti promijene.“
Ali neke životne krize ne završavaju se preko noći. Ponekad traju mjesecima ili godinama, a neke promjene postaju trajni dio naše biografije.
Franklova filozofija podsjeća da smisao ne postoji samo na kraju patnje. Može da postoji i dok prolazimo kroz nju.
To ne znači pretvarati se da nam nije teško. Znači ne dozvoliti da jedan bolan dio života proguta baš svaki njegov drugi dio.
4. Patnju ne treba tražiti, ali kada je ne možete izbjeći, možete odlučiti šta ćete sa njom
Frankl nikada nije zagovarao ideju da je patnja sama po sebi dobra ili poželjna.
Ako problem može da se riješi – treba pokušati da se riješi. Ako bolest može da se liječi – treba je liječiti. Ako iz loše situacije možemo da izađemo – nema razloga da ostajemo u njoj samo da bismo dokazivali snagu.
Ali postoje i neizbježne patnje.
Gubitak se ne može vratiti. Prošlost se ne može izbrisati. Neke okolnosti jednostavno ne mogu biti promijenjene.
Tada se otvara druga mogućnost: čovjek može da odluči kakav će odnos imati prema onome što ga je zadesilo.
Ne bira uvijek svoju sudbinu, ali može da pokuša da ne dozvoli da ga ona potpuno definiše.
5. Ne pitajte samo šta očekujete od života – zapitajte se šta život sada traži od vas
Ovo je jedna od najvažnijih promjena perspektive u Franklovom učenju.
Ljudi često razmišljaju:
„Šta će mi život dati?“
„Kada ću konačno dobiti ono što zaslužujem?“
„Zašto nisam srećan?“
Frankl je perspektivu okretao u suprotnom smjeru. Umjesto da čovjek neprestano pita šta još može da očekuje od života, može da se zapita šta konkretna životna situacija očekuje od njega.
Možda hrabrost.
Možda odgovornost.
Možda strpljenje.
Možda odluku koju mjesecima odlaže.
Možda da nekome pomogne.
A možda jednostavno da izdrži period koji trenutno ne može da promijeni.
Smisao zato nije isti za svakog čovjeka niti je zauvek isti. Mijenja se od osobe do osobe i od jednog životnog trenutka do drugog.
6. Ljubav nam omogućava da drugu osobu vidimo dublje od onoga što je trenutno pred nama
Ljubav je imala posebno mjesto u Franklovom razmišljanju.
Za njega ona nije bila samo prijatno osjećanje niti romantična zanesenost. Govorio je o ljubavi kao načinu da čovjeka sagledamo u njegovoj dubini – da vidimo ko je, ali i ono što može da postane.
Zato prisustvo voljene osobe može biti ogromna psihološka snaga čak i kada ta osoba fizički nije pored nas.
U najtežim trenucima ljude često ne održavaju velike filozofske ideje, već nešto veoma konkretno: nečiji glas, lice, uspomena, obećanje ili pomisao na osobu kojoj žele ponovo da se vrate.
7. Sreća se najteže nalazi onda kada je očajnički jurimo
Frankl je smatrao da sreća ne funkcioniše dobro kao direktna naredba.
Ne možemo sebi jednostavno reći: „Od danas moram da budem srećan.“
Što više opsesivno provjeravamo da li smo srećni, uspješni, ispunjeni ili zadovoljni, to možemo postajati svjesniji svega što nam nedostaje.
Sreća se često pojavljuje kao posljedica nečeg drugog – smislenog rada, ljubavi, stvaranja, odnosa sa drugim ljudima, pomaganja nekome ili posvećenosti cilju koji prevazilazi trenutno raspoloženje.
Zato možda nije potrebno svakog dana pitati: „Jesam li srećan?“
Ponekad je bolje pitati: „Postoji li danas nešto vrijedno moje pažnje, ljubavi ili truda?“
8. Ono što vam se dogodilo jeste dio vaše priče, ali ne mora postati cijela vaša priča
Čovjek može da doživi nešto što će ga zauvek promijeniti.
Ali između rečenica „ovo mi se dogodilo“ i „ovo sam ja“ postoji ogromna razlika.
Gubitak, neuspjeh, bolest, raskid, profesionalni pad ili bilo koja druga velika životna kriza mogu postati dio čovjekove biografije. Ne moraju, međutim, postati jedina stvar po kojoj će on sam sebe određivati.
Franklova životna priča upravo zbog toga ostaje toliko snažna. Nakon svega što je preživio nije proveo ostatak života samo govoreći o onome što mu je oduzeto. Nastavio je da radi, predaje, piše i razvija svoje psihoterapijske ideje.
Prošlost se ne može promijeniti, ali čovjekova priča traje dok god postoji budućnost u kojoj može nešto da učini.
Možda je upravo tu jedna od najvažnijih poruka njegovog djela: čovjek ne može da bira svaku okolnost u kojoj će se naći, ali njegov život ne mora da se završi tamo gdje mu se dogodilo nešto najteže.
Ponekad smisao nije u tome da razumijemo zašto se nešto dogodilo. Ponekad ga pronalazimo tek u onome što odlučimo da uradimo poslije toga.
(Stil)
Komentari (0)