Iako ovu simpatičnu životinju često viđamo u parkovima i šumama, odgovor na ovo pitanje zapravo je mnogo jednostavniji nego što se čini.

Vjeverice su među najprepoznatljivijim stanovnicima naših šuma.

Njihov dugačak, kitnjast rep, brzi pokreti i sposobnost da se nevjerovatnom lakoćom kreću po granama čine ih gotovo nepogrešivo prepoznatljivim.

Ipak, jedna jezička zanimljivost u vezi s njima često izaziva nedoumicu.

Kako se zapravo naziva mužjak vjeverice?

Za razliku od brojnih drugih životinja, kod kojih postoje jasno ustaljeni i široko poznati nazivi za mužjake i ženke, kod vjeverica je situacija nešto drugačija.

U srpskom jeziku najjednostavnije i najpravilnije jeste reći “mužjak veverice“.

Naime, imenica “vjeverica“ gramatički je ženskog roda, ali se njome označava životinja bez obzira na njen biološki pol.

To nije neobično u srpskom jeziku.

Gramatički rod imenice ne mora nužno da odgovara polu životinje koju označava.

Upravo zbog toga nema potrebe za izmišljanjem posebnog naziva kada želimo da govorimo o mužjaku ove životinje, piše Nova.rs.

Kako se mužjaci razlikuju od ženki?

Pored zanimljivosti u vezi sa nazivom, postoji još jedna činjenica o vjevericama koja mnogima nije poznata.

Naime, mužjaci i ženke obične vjeverice (Sciurus vulgaris) veoma su slični po izgledu.

Za razliku od nekih drugih životinjskih vrsta, kod kojih se pol lako prepoznaje po veličini, boji ili karakterističnim dijelovima tijela, kod vjeverica takve razlike uglavnom nisu izražene.

Razlike između mužjaka i ženki postaju uočljivije tokom sezone parenja.

Mužjaci mogu da jure ženke kroz krošnje drveća, a neretko više njih učestvuje u poteri za istom ženkom.

Vjeverice nisu monogamne životinje, što znači da se tokom sezone razmnožavanja mogu pariti sa više partnera.

Nakon parenja ženka pravi gnijezdo od grančica i drugih prirodnih materijala, u kojem donosi mladunce na svijet.

Mladunci se rađaju slepi, bez dlake i potpuno zavisni od majke, koja ih hrani i štiti tokom prvih nedjelja života.

Mužjaci, za razliku od ženki, uglavnom ne učestvuju u odgajanju potomstva.

Osim što izazivaju simpatije svojim izgledom, vjeverice imaju značajnu ulogu u očuvanju šumskih ekosistema.

Tokom jeseni sakupljaju lješnike, žireve, sjemenke i druge plodove, koje često zakopavaju na različitim mjestima kako bi imale zalihe hrane tokom zime.

Za razliku od nekih drugih sisara, vjeverice ne provode zimu u pravom zimskom snu.

Umjesto toga, oslanjaju se na ranije sakrivenu hranu, a tokom veoma hladnih dana više vremena provode u gnijezdima.

Zanimljivo je da ne uspijevaju uvijek da pronađu sve plodove koje su zakopale.