Stara Gradiška je u kolektivnoj svijesti srpskog naroda duboko urezana kao „Logor V“ sistema Jasenovac. Upravo ovdje su sprovođeni najokrutniji planovi ustaškog režima. Ipak, danas, posjetilac ovog mjesta može steći utisak da se istorija desila tek u dva navrata, nakon Drugog svjetskog rata i tokom raspada Jugoslavije.

Spomen-ploče kao ogledalo revizionizma

Na jednoj od postavljenih ploča, postavljenoj od strane Vlade Republike Hrvatske 2011. godine, pominju se žrtve „komunističkog režima“. Druge dvije ploče govore o logorima iz 1991. i 1992. godine, direktno imenujući srpski narod kao mučitelje. Posebno upada u oči simbolika na jednoj od tabli gdje je šahovnica prikazana sa prvim bijelim poljem, što je simbol koji se neraskidivo veže za ustaški režim.

Bojan Vujčić, direktor Zavičajnog muzeja Gradiška, ukazuje na opasan paradoks koji proizilazi iz ovakvih natpisa.

„Ako analizirate ove table, ispada da su žrtve progonjene u svakom režimu, osim u NDH. Spominje se komunistički režim, spominju se devedesete, ali o NDH nema ni riječi. To otvara ozbiljna pitanja: Kako je moguće da na mjestu koje je bilo nacistička tvorevina i imalo logore za djecu, upravo taj period ostane prećutan? Svako ima pravo da obilježava svoje žrtve, ali ključno je da li je to što piše cijela istina ili samo njen selektivni dio koji služi istorijskom revizionizmu“, kazao je Vujčić.

Borba za istinu i dostojanstvo žrtava

Za predstavnike boračkih organizacija, ovakav način obilježavanja nije ništa drugo do pokušaj prekrajanja prošlosti kako bi se izbrisala odgovornost za najmasovnije zločine nad srpskim narodom.

Milovan Gagić, predsjednik Predsjedništva BORS-a, ističe da je srpski narod kroz istoriju uvijek bio na strani pravde i borbe protiv fašizma, te da se to ne smije zaboraviti.

„Svi znamo šta je bila NDH i kakvi su zakoni tamo vladali, zakoni koji su dozvoljavali progon i ubijanje svakoga ko se nije uklapao u njihovu ideologiju. Jasenovac, Jadovno i Stara Gradiška su mjesta strašnog stradanja našeg naroda. Natpisi koje danas vidimo su pokušaj nametanja drugačijeg tumačenja istorije. Moramo raditi na očuvanju činjenica, jer ako dozvolimo da nam drugi pišu prošlost, nećemo imati jasnu budućnost“, kazao je Gagić.

Postavljanje tabli koje jednostrano prikazuju događaje iz devedesetih, dok istovremeno ignorišu genocid počinjen nekoliko decenija ranije na istom tom tlu, predstavlja direktno poniženje za potomke žrtava NDH. Ovakva praksa ne doprinosi pomirenju, već dodatno produbljuje jaz, pokušavajući da od dželata napravi žrtvu, a od naroda koji je preživio golgotu - agresorom.

Istorija Stare Gradiške ne smije biti „švedski sto“ sa kojeg se uzima samo ono što odgovara trenutnom političkom narativu. Bez priznanja stradanja srpskih žrtava u NDH, ovo mjesto ostaje spomenik nepravdi i selektivnom sjećanju.