Rođeni su 22. jula, negdje oko sedam časova izjutra, uz veliku prašinu i zvuke truba. Odmah je zakazan i datum punoljetstva, i to za 28. avgust. Nažalost, priroda je bila brža od birokratije i radovi su preminuli.

"Usaglašavanje stanja na terenu" preuzelo je ulogu aparata za održavanje u životu, ali pacijent je, na žalost, izdahnuo. Obdukcija nije bila potrebna. Dijagnoza je jasna i, nažalost, hronična u ovom gradu: preveliko usaglašavanje, a premalo kopanja.

Anamneza radova u Gundulićevoj pokazala je da su, osim "usaglašavanja", preci radova najosjetljiviji bili na građevinske dozvole i nešto manje na nestručnost inženjera. Ipak, novi soj "usaglašavanja" je toliko agresivan da mlađahni "gundulići" nisu imali šanse da prežive ni prvi vikend.

Simptome virusa "usaglašavanja" možete prepoznati ukoliko se jave sljedeće situacije: trake koje se sklanjaju brže nego što se postavljaju,

bager se odvozi ekspresnom brzinom,

rokovi koji umiru prije nego što uopšte stignu da ožive i

saopštenja koja zvuče kao posljednja ispovijest bez pokajanja.

Iza radova ostali su ožalošćeni: tri saobraćajne trake i građani koji su već navikli na kratkotrajne romanse sa gradskim projektima.

Umjesto vijenaca, porodica moli da se pošalju nasljednici, poznatiji kao faza 2, ili 3, radova u Gundulićevoj.

I dok se građani pitaju do kada će biti raskopana ulica u centru Banjaluke, jedno je sigurno: pokojni radovi su barem imali dostojanstvenu, brzu i bezbolnu smrt, za razliku od strpljenja građana koje i dalje čeka svoj kraj.