Ta raskrsnica je, izgleda, baš danas trebalo da pokaže drugim načelnicima i gradonačelnicima kako se reže vrpca kad su dozvole stigle na vrijeme i kad sve ide po protokolu.

Kad Republika Srpska nešto radi, radi to temeljno! Tome svjedoče i oci nacije koji su se okupili podno Ravne planine da provjere koliko je kružni tok širok, hoće li izdržati veći broj vozila ili će guma proklizati već na prvom snijegu.

A dok se jedan otvara, drugi čekaju...Ima kružnih tokova koji su počeli da se grade još dok je gradonačelnik bio mali, ovaj mlad. Radovi stanu, pa krenu, pa stanu i tako u krug. Njih niko ne mjeri, ne fotografiše i ne dolazi da provjeri.

Malo je infrastrukturnih objekata u ovoj zemlji dočekalo ovakvu inspekcijsku pažnju. Na banjalučkim kružnim tokovima fotografiše se samo gradonačelnik sa par savjetnika i vršilaca dužnosti. Šačica boraca za bolje sutra koji su stalno u pokretu. Tuga, čemer i jad, ali ne daju se banjalučki Spartanci.

Tvrdi gradonačelnik grada na Vrbasu da su njegovi i veći i bolji i viši, kružni tokovi. Ali, umjesto pohvala, iz vrha stižu samo zahtjevi za pečat i dozvolu, nikada potvrda da je grandiozno, veličanstveno, jedinstveno i nedovršeno.

Priznajemo, u Palama je zaista veliki... kružni tok. Milion maraka, nasmijana lica na fotografijama, oni najbitniji za govornicama dokazuju tu tvrdnju. Dok se jedni takmiče čiji je širi, a čiji veći, negdje treći kružni tok i dalje čeka jedan znak "obilazak u toku".

Ali, završiti ovaj omaž kružnom toku nemoguće je bez postavljanja najbitnijeg pitanja na koje je rijetko ko dobio iskren odgovor: da li je veličina zaista bitna?