Edin je otišao nekako prerano, ostavivši iza sebe ogromnu prazninu, ali i nasljeđe koje će biti teško nadmašiti.
Oni stariji zaljubljenici igre pod obručem pamte ga još iz dana sa OBN televizije. Upravo tamo je, u tandemu sa Adisom Hadžićem, komentarisao onu legendarnu plej-of seriju između Boston Seltiksa i Čikago Bulsa 2009. godine. Dok su na parketu plesali košarkaški umjetnici poput Pola Pirsa, Derika Rouza i Edinovog miljenika Reja Alena, gledaocima je bilo jasno kakav talenat posjeduje bh. komentator.
Već tada je bilo jasno sa kolikom strašću Edin živi košarku. Sam je, kroz šalu, često znao reći: “Ljubav i kašalj je najteže sakriti.”
On svoju ljubav nije krio. Naprotiv, prosipao ju je iz prenosa u prenos, inspirišući klince da krenu njegovim stopama.
Prelaskom na Arenu Sport 2009. godine, Edinova karijera dobila je novu dimenziju, a sudbina se poigrala i odvela ga u zagrebačku Arenu na finale ABA lige 2010. godine.
To finale ostalo je upisano u istoriji. Bojan Bogdanović pogodio je trojku u posljednjim sekundama preko Slavka Vraneša, izazvavši delirijum u prestonici Hrvatske. Dok je Arena slavila, Edinov saputnik iza mikrofona, Nenad Kostić Kole, primijetio je da: "Vrijeme nije isteklo!". Ostalo je istorija.
Upravo sa tim istim žarom, Edin je komentarisao sarajevsku Bosnu, Partizan, Crvenu zvezdu, Cibonu ili bilo koji drugi klub. Za njega nisu postojale granice. Njemu je bilo najbitnije ono što i svakom djetetu: da se igra njima najbitnija igra na svijetu.
Edin je svim srcem naročito radio utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine. Iako generacije koje je pratio nisu uvijek imale sretne završetke na velikim takmičenjima, jedan momenat ostaće vječno uklesan u sjećanje svih.
Bilo je to Evropsko prvenstvo 2013. godine i sudbonosni meč BiH protiv Litvanije, kada je Mirza Teletović pogodio onu čuvenu trojku „sa parkinga“. Edinov komentar tog trenutka postao je dio sportske kulture na našim prostorima.
Edin Avdić je postavio standarde sportskog novinarstva i komentarisanja koje će teško bilo ko na ovim prostorima ikada nadmašiti. Ostao je dosljedan svojih principa i stavova. Bio je enciklopedija znanja, ali iznad svega, dobar, pristupačan i cijenjen čovjek.
Ova tužna godina uzela nam je i profesora Duška Vujoševića i Edina Avdića. Možda sada, na nekom boljem mjestu, njih dvojica rade intervju pred početak nekog novog, nebeskog basketa.
Počivaj u miru, Edine. Hvala ti za svaki minut igre koju si nam učinio ljepšom.
Komentari (0)