Kakvo crno junaštvo Miloša Obilića može da se mjeri sa čojstvom prosječnog biznismena u našoj Republici. Njihova nesebičnost i zalaganje za nacionalni prosperitet raste zajedno sa globalnim zagrijavanjem i rastom broja oboljelih od karcinoma.

Molim nagradite sve iz Unije koji su hrabro procijenili da situacija nije strašna. Može se i mora! I na +50 i na +60, jer Srpska stati neće. Kakva hrabrost! Kakvo junaštvo! Kakve ljudske gromade pred kojima se treba pokloniti i Sveti Nikola Čudotvorac, i to onaj najpoznatiji.

I nije bitno što su svoje junačke poduhvate prepustili posrednicima, običnim i potrošnim radnicima, jer upravo ti nebitni imaju najviše benefita, i to zdravstvenih. Jasni su iz Unije poslodavaca RS da su uslovi u kojima radimo "nešto ekstremniji" nego prije 30-ak godina, ali nedovoljno ekstremni da bi bili ugroženi radni procesi i zdravlje radnika.

To se zove šah-mat nekim tamo sindikalacima i samoprozvanim doktorima medicine koji su, kobojage, decenije života trošili u izučavanje nekih anatomija, fiziologija, ko će ga znati kakvih još bogohulnih štiva. Da su medicinu učili kroz menadžment i ekonomiju preduzeća znali bi da se toksini najlakše iz organizma izbacuju putem znoja, a fizička aktivnost doprinosi opštem zdravlju pacijenta što za posljedicu ima efikasniji rad zaposlenog uz konstantan rast kapitala.

Ne misle šarlatani u bijelim mantilima i sa medicinskim diplomama na nedostatak vitamina D.

Zapravo je tužno što javni službenik mora čitavu jednu dnevnicu potrošiti za ovaj vitamin umjesto da uživa u blagodetima rada na ekstremnim vrućinama i paklenim zracima sunca.

Dok kancelarijski robovi rade za vitamin D, kolagen, vitamin C i hijaluron, drugi razmišljaju o prosperitetu republike - nekada krvlju natopljena, a danas znojem. Ovaj narod nije zaslužio sunce koje ga besplatno grije, a kamoli hladnu vodu na vrelom asfatlu.

Pominju kojekakve podatke da je svaki treći karcinom kože posljedica rada na otvorenom. Znate li vi koliko hormona sreće donese svaka treća nekretnina jednom skromnom političaru ili poslodavcu, da ne kažemo tajkunu? A? Ako se već hvalimo statističkim podacima.

I zato, molim lijepo, hitno obezbijediti pravdu za sve one neekstremne koji prepoznaju ekstremne potrebe. Jer, osjećaj gradnje je slatkast koliko i nitroglicerin pod jezikom građevinca prevezenog na urgenti zbog srčanog udara.

Svako prethodno ljeto bilo je "najtoplije ikada zabilježeno", dok se nije pojavilo ovo "nedovoljno ekstremno".

Ljeta upozorenja, ljeta apela, ljeta istih rečenica ljekara i istih odgovora poslodavaca. I sada, na koncu ovog, iznenađujemo se da je 41 stepen "novost" vrijedna hitne reakcije. Nije novost! Novost bi bila da neko konačno prizna da je ovo trajno stanje, a ne vremenska nepogoda koja će proći čim prođe avgust.

Zato, batalimo zabrinutost i počnimo dijeliti ordenje, jer nije junak koji spasi narod, neg' je junak koji spasi državu. Živjela Srpska, pa makar i bez naroda!