Kazna mu formalno ističe 28. februara 2026. godine, ali s obzirom na to da taj datum pada na vikend, biće otpušten dan ranije, u skladu sa zakonom.

Kotaran se iza rešetaka nalazi od 26. maja 2006. godine, kada je uhapšen i pritvoren. Na izdržavanje kazne upućen je u Kazneno-popravni zavod Foča 31. januara 2008. godine, a od 15. novembra 2024. godine nalazio se u KPZ Banjaluka.

Osuđen je na 20 godina zatvora za ubistva počinjena 2005. i 2006. godine. Tokom izdržavanja kazne nije koristio vanzavodske pogodnosti i, prema dostupnim podacima, nijedan dan nije proveo van zatvora. Zabilježen mu je jedan disciplinski prekršaj koji se odnosio na posjedovanje mobilnog telefona u ćeliji.

Šta se dešava sada kada je na slobodi?

Njegovim izlaskom na slobodu prestaje nadležnost kazneno-popravne ustanove. Od tog trenutka, prema važećim zakonima, on je slobodan građanin.

Iz Ministarstva pravde Republike Srpske pojašnjavaju da oni nemaju nadležnost za postpenalni nadzor nakon što kazna istekne. Njihova uloga, kako navode, odnosi se na period izdržavanja kazne i pripremu zatvorenika za otpust.

U skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, kazneno-popravna ustanova je bila dužna da o njegovom otpuštanju obavijesti sud koji je izrekao presudu, organ unutrašnjih poslova i centar za socijalni rad prema mjestu prebivališta.

Ministarstvo je preciziralo i da procjenu rizika tokom izdržavanja kazne vrše stručne službe unutar zatvora, ali da nemaju nadležnost da vrše procjenu bezbjednosnog rizika po zajednicu nakon isteka kazne.

Drugim riječima, nakon izlaska, ne postoji poseban probacijski sistem koji bi automatski pratio lice koje je u potpunosti odslužilo kaznu.

Sastanci sa policijom i socijalnim službama

Ipak, s obzirom na težinu krivičnih djela i uznemirenost dijela javnosti, održani su sastanci sa predstavnicima Policijske uprave Banjaluka, Policijske uprave Prijedor, Policijske stanice Kozarska Dubica, kao i Centra za mentalno zdravlje i Centra za socijalni rad.

Tema sastanaka bila je bezbjednost zajednice, razmjena informacija i priprema institucija za njegov povratak u lokalnu sredinu.

Iz Centra za socijalni rad Kozarska Dubica navode da, kao organ starateljstva, ne mogu govoriti o konkretnim mjerama u ovom slučaju. Pozivaju se na Zakon o socijalnoj zaštiti, koji ih obavezuje da podatke o korisnicima čuvaju kao službenu tajnu.

Generalno, kako pojašnjavaju, centar pruža različite vidove podrške osobama koje se nađu u stanju socijalne potrebe ili imaju otežano funkcionisanje, ali svaki slučaj se procjenjuje individualno, u skladu sa stručnom procjenom.

Najveći problem počinje tek nakon izlaska

Profesor Nebojša Macanović upozorava da se o uspješnoj resocijalizaciji može govoriti tek ako nakon izlaska iz zatvora prođe određeni period bez novog krivičnog djela.

„Resocijalizacija ne smije da se završi zatvorskim vratima“, ističe on.

Prema njegovim riječima, dok je lice u zatvoru postoji određeni sistem rada i kontrole. Problem nastaje kada kazna istekne.

„Odsustvo recidiva je jedini pravi pokazatelj da je proces bio efikasan“, naglašava Macanović.

On upozorava da je postpenalni sistem u Republici Srpskoj nedovoljno razvijen. Policija može vršiti nadzor u skladu sa zakonom, ali kontinuirana socijalna podrška gotovo da ne postoji. Centri za socijalni rad su opterećeni drugim kategorijama i često nisu u mogućnosti da pruže dugoročnu pomoć.

Poseban izazov predstavlja zapošljavanje, jer stigma bivšeg osuđenika često onemogućava pronalazak posla, naročito nakon dugogodišnje kazne.

Ko je, zapravo, odgovoran?

Zakonski gledano, kazna je izdržana i time je obaveza države, u krivično-pravnom smislu, završena.

Međutim, pitanje bezbjednosti zajednice i stvarne reintegracije u društvo prelazi granice jedne institucije.

Policija ima svoja zakonska ovlašćenja. Centri za socijalni rad postupaju u okviru Zakona o socijalnoj zaštiti. Ministarstvo pravde nema nadležnost za postpenalni nadzor.

Zato se u ovakvim slučajevima sve svodi na koordinaciju institucija i procjenu rizika, ali bez formalnog sistema probacije za lica koja su kaznu odslužila u potpunosti.

Upravo tu, kako upozoravaju stručnjaci, ostaje prostor između zakona i realnosti.