Novo istraživanje pokazuje da alkohol ne utiče samo na pojedinačne funkcije, već mijenja čitavu mrežu kroz koju mozak razmjenjuje informacije. Umjesto da podaci cirkulišu kroz cijeli sistem, oni počinju da se zadržavaju u manjim, izolovanim „džepovima“. Drugim riječima, mozak prelazi iz globalnog u lokalni režim rada, gdje regioni funkcionišu više sami za sebe nego kao dio cjeline.

Mozak pod alkoholom ne radi sporije – već drugačije.

Tim naučnika sa Univerziteta u Minesoti pratio je 107 zdravih ispitanika starosti od 21 do 45 godina. U kontrolisanim uslovima, učesnici su dobijali alkohol u količini koja odgovara zakonskoj granici za vožnju ili placebo. Samo pola sata kasnije, njihova moždana aktivnost snimana je magnetnom rezonancom.

Rezultati su pokazali da alkohol povećava lokalnu efikasnost mozga, ali istovremeno smanjuje njegovu globalnu povezanost. To znači da pojedini dijelovi rade „jače“ unutar sebe, ali gube kontakt sa ostatkom sistema. Naučnici su to uporedili sa saobraćajem koji više ne teče kroz cijeli grad, već se zadržava u jednoj četvrti – sve funkcioniše lokalno, ali šira koordinacija slabi.

Jedan od zanimljivijih nalaza jeste da nisu svi ispitanici doživjeli isti nivo pijanstva, iako su imali gotovo identičan nivo alkohola u krvi. Razlika nije bila u količini popijenog alkohola, već u tome koliko je njihov mozak izgubio unutrašnju povezanost.

Što su veze između različitih dijelova mozga bile slabije, to je subjektivni osjećaj pijanstva bio jači. Drugim riječima, osjećaj da ste „više popili“ nema veze samo sa čašom, već sa tim kako vaš mozak reaguje na nju.

Ove promjene objašnjavaju i klasične simptome poput zamućenog vida, nesigurnog hoda i sporijih reakcija. Dio mozga zadužen za obradu vizuelnih informacija postaje slabije povezan sa ostatkom sistema, pa ono što vidimo ne stiže „na vrijeme“ do drugih funkcija koje treba da reaguju.

Važno je razumjeti da alkohol ne „gasi“ mozak, već reorganizuje njegovu strukturu komunikacije. Informacije postaju izolovanije, manje integrisane i teže dostupne drugim dijelovima mozga. To utiče na donošenje odluka, kontrolu impulsa i način reagovanja na spoljne podražaje.

Ipak, istraživanje ima i ograničenja. Posmatrana je moždana aktivnost u stanju mirovanja, a efekti su analizirani kratkoročno. Takođe, svi učesnici bili su zdravi, pa ostaje pitanje kako alkohol utiče na mozak kod osoba sa dugoročnim zdravstvenim problemima ili kod onih koji često konzumiraju alkohol.

Ono što je jasno jeste da alkohol ne djeluje isto na svakoga i da razlika nije samo u toleranciji, već u samoj strukturi moždane komunikacije. Upravo tu se, prema naučnicima, krije odgovor na pitanje zašto neko ostaje priseban, a neko izgubi kontrolu poslije istog broja čaša, piše Ona.